Kritika javnosti u RH
627

Šta je uzrok Milanovićevih agresivnih stavova prema BiH: Iza njega je mjesec ozbiljne agonije

R. D.
Marko Dimic/PIXSELL
Marko Dimic/PIXSELL
Bez obzira što je već poznat po desnim stavovima predsjednik Hrvatske Zoran Milanović u sedmici koja je iza nas nekoliko puta se oštro i poprilično nediplomatski odredio prema BiH. Uzroci posljednje Milanovićeve "agresije" možda su ipak na drugoj strani spektra.
Milanović sličan manir koristi i prema "domaćim" temama, a mediji oštar predsjednikov gard povezuju s aferom Janaf koja doslovno drma tamošnji politički vrh, a direktno je umješan i sam Milanović.

Svatko se češe gdje ga svrbi, ali ipak rijetki to čine toliko ekstatično i naturalistički kao Zoran Milanović, piše u svom komentaru kolumnista Jutarnjeg lista Nino Đula.

"Od predsjednika svih građana (u teoriji) do predsjednika pretežno onih građana koji se najviše rajcaju na psovke, pogrde, uvrede, diskvalifikacije, sarkazam i cipelarenje (u praksi), Milanović je potrošio dvije sedmice u nekontroliranom čohanju svoga aferom Janaf osutoga državničkog korpusa, i to uživo pred kamerama i mikrofonima, toliko mahnito da su s njega poput velikih suhih krasta u izravnom prijenosu otpadali baš svi njegovi potencijalni ili logični saveznici", navodi on.

Od udruga civilnog društva ("što je to GONG, tko su te B.a.b.e. i što hoće anonimna pravobraniteljica"), preko zelene i lijeve opozicije, sve do njegova zadnjeg "štićenika" Peđe Grbina kojemu je također na koncu rekao što misli da ga sljeduje: ("Ako će tako voditi SDP, ne bu dobro"). Jedini prema kojima je zadržao uviđavnost bili su, gle čuda, Plenkovićevi ministri iz podruma u Slovenskoj i uz njih još propali rubni antisistemski tribun i antivakser Ivan Pernar, o kojemu je Milanović prozborio riječima i melodijom toplog i brižnog roditelja, piše on.

"Neko bi mogao promisliti da se ovdje radi o predsjednikovu novom smjeru, promišljenom repozicioniranju, širenju publike, no premalo je kontrole i sistema u tim ispadima zasad još verbalne agresije da bi ovakve teze bile održive. Predsjednikov septembar, koji se evo žalosno prelijeva i na oktobar ('ovaj razgovor će se nastaviti'), za Milanovića je iz nekog razloga mjesec ozbiljne agonije, takve u kojoj on (jednom dijelu javnosti) samo naizgled djeluje kao da se dobro zabavlja", navodi.

U stvarnosti, nastavlja, Milanović se muči sa sve većom razvalinom između projicirane, smišljene, plaćene slike o njemu kao "političaru s karakterom koji nikome nije dužan i svima će sve reći" i sasvim oprečne slike o čovjeku s tajnama koji duguje barem za par besplatnih ručkova po podrumima u kojima se možda ugovarala pljačka javnog novca i koji će sve sasuti "babama" i žabama, ali će i te kako zaštititi i poštedjeti muškarčine s kojima je objedovao.

"Iako gubi kontrolu, predsjednika naravno ne napušta inteligencija: on vrlo lukavo i podlo potencira polarizaciju u društvu jer zna da će kritike na svoj račun na taj način najlakše obezvređivati i odbacivati kao politikantstvo i stranačko opredjeljivanje. U stilu: napadaju ga jer su za Plenkovića. Nije se samo Milanovićev balon kroz povijest održavao upravo na takvoj misaonoj redukciji i zaglupljivanju", smatra Đula.

U Večernjem listu autor Borislav Ristić podsjeća kako hrvatska javnost već danima bruji o aferi u čijem se središtu našao šef Janafa, Dragan Kovačević, koji je u akciji policije uhapšen s još desetak osoba. Njih se tereti za niz koruptivnih radnji teških milione kuna vezanih za davanje mita i namještanje javnih konkursa. Sve to i ne bi bila neka vijest da se te sumnjive transakcije nisu odvijale u prostoru konspirativnog imena “Klub” koji je Kovačević otvorio u podrumu zgrade u Slovenskoj 9, u koji su zalazili ljudi na poziv i stručnjaci za oboritu ribu.

"Međutim, poseban ton čitavoj aferi dali su javni istupi predsjednika Milanovića, u kojima on iz dana u dan komentira istragu. Prvo je rekao kako on nije bio u Klubu, pa je ispalo kako su ga novinari tada uhvatili sanjivog, jer se već sutradan sjetio kako je ipak bio, pravdajući se kako je ostalo viška ribe, pa su ga zvali 'da se ne baci'. Potom je dodao kako Kovačevića dobro poznaje, ali da mu sama 'istraga nije jasna', prigovarajući DORH-u i policiji zašto se toliko čekalo s uhićenjima", navodi autor.

"Hapsiš istog trena i priča je gotova. Koga su čekali uhvatiti, američkog predsjednika?", pitao se predsjednik Milanović. Nakon prvobitnog poricanja, pa naknadnog priznanja kako je, ipak, bio u Kovačevićevom "klubu", ove su riječi kod mnogih pobudile sumnju kako predsjednika-da-se-ne-baci ne muči ova afera zbog kilograma pojedenih orada, škarpina i zubataca, već zbog toga što se doveo u situaciju da "upadne u mjere" policijskog nadzora nad Kovačevićem i ekipom. Da je istraga prekinuta onda kada to sugerira Milanović, sada se ne bi morao pravdati i kritizirati rad DORH-a i policije. Ovako mora slušati kako mu poručuju da "pazi s kim se druži".

"Iako znamo kako niko ne voli da ga se snima dok jede, upasti u mjere i nije neki problem ako pritom ne kršiš zakon. A ako nije prekršio zakon, logično pitanje je zašto ovako burno reagira na slučaj koji se još nije ni našao na sudu? Njegovo odstupanje od uobičajenog suzdržavanja da se komentiraju istrage koje su u toku nad glavama mnogih postavlja upitnike, jer je jasno da se takvim rekacijama može kompromitirati čitav proces, a znamo koliko je presuda na višim instancama poništeno zbog kršenja principa pravičnosti postupka, upravo zato što se politika miješala u istrage. Zato se postavlja pitanje i njegove suradnje s Janafom i moguće poslovne suradnje s Draganom Kovačevićem. Naime, znamo kako je predsjednik okružen ljudima koji su bliski naftnom biznisu, a afera oko Janafa tiče se naftne infrastrukture. To nas prirodno vodi pitanju - a predsjednik je taj podatak dužan objaviti - je li ikad poslovno surađivao s Kovačevićem i radio ikakav posao s Janafom", pita se autor Večernjeg lista aludirajući na poslove sadašnjeg predsjednika u vrijeme dok je izbivao iz političkog života.