Od kreatora "La casa de Papel" stigla je nova serija: Ubistva, seks i droga na Ibizi
Netflix je "Bijele linije“ objavio 15. maja, a nakon samo desetak dana već je izvjesno kako će serija postati ovogodišnji ljetni hit. Egzotična krimi-priča snimljena je na Balearskim otocima (dominantno na Mallorci i Ibizi) u razdoblju od juna do oktobra 2019. godine, i to je možda jedino mjesto na svijetu gdje bi ono što se u seriji događa bilo moguće i u stvarnosti. Naslov, dakako, upućuje na činjenicu da se radi o drami u kojoj bijele kokainske linije generiraju radnju, dovodeći likove do euforičnog vrhunca i fatalnih pogrešaka.
Ibiza je poznata i po zvanično najvećem noćnom klubu na svijetu. „Privilege Ibiza“, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda zbog mogućnosti kapacitiranja deset hiljada gostiju, neka je vrsta španske verzije „Studio 54“ legende, gdje su se, između ostalog, zabavljali Freddie Mercury i Roman Polanski. Posebno zanimljiv je soundtrack serije, koji uključuje hitove škotskog benda „Primal Scream“ i britanskog elektro dua "Groove Armada“.
S procvatom elektronske muzike, Ibiza postaje žarište klupske scene i mjesto gdje će se rađati novi žanrovi ambijentalne muzike. Nije slučajno da leš, s čijim se pronalaskom počinje odmotavati klupko zločina, pripada momku koji je na Ibizu došao iz Manchestera, obzirom da je cijela jedna generacija D.J.-eva potekla od tamo, a čiji su nastupi završavali na kompilacijama chill out albuma.
„Bijele linije“ donose priču o mančesterskom D.J.-u Alexu (Tom Rhys Harries), čiji leš biva otkiven u pustinji Tabernas nakon dvadeset godina od nestanka ovog uspješnog muzičara na Ibizi. Tabernas je jedina pustinja u Evropi i nalazi se na jugu Španije u provinciji Almeria, koja je šezdesetih bila vrlo atraktivno mjesto za snimanje vesterna, pa je tako i Sergio Leone tamo odlučio snimiti film „Dobar, loš, zao“ (1966.).
Alexova sestra Zoe Walker (Laura Haddock) dolazi na prelijepu Ibizu, gdje je njezin brat posljednji put viđen živ. U nastojanju da sazna šta se dogodilo, istraga će je odvesti u svijet plesnih klubova i laži koje kriju tamošnji ljudi, ali i do svega onoga čega nema u turističkim prospektima najpopularnijeg mediteranskog odredišta za partijanere, što bi izraz „pušteni s lanca“ mogao najbolje dočarati. Tamo gdje se ljudi žele ludo zabavljati, obično ima droge kao blata, pa se u impresivnim eksterijerima krije cijeli jedan (polu)svijet narko-dilera i onih koji obavljaju prljave poslove kako bi biznis cvjetao.
Kroz deset jednosatnih, uzbudljivih epizoda, Zoe će se infiltrirati u opasni svijet lokanih moćnika koji zarađuju ogroman novac na ljudskoj potrebi za bijegom od svakodnevice. Primjerice, vlasnici elitnih restorana na gaspachu zarađuju više nego na kokainu, jer 37 centi koliko zaista košta hladna juha od paradajza prodaje se i po cijeni od nekoliko desetina eura. Tamo, gdje se ruše sve mentalne barijere i gdje niko ne pita koliko istinski užitak košta, proradiće mračna strana njene ličnosti, godinama zaglavljena u paklu depresije.
Uživanje u ambijentalnoj muzici često ide ruku pod ruku s konzumacijom halucogenih droga, što nije nikakvo otkrivanje „tople vode“ jer je Ibiza poznato odredište hedonista i onih koji se žele brzo obogatiti. Primjerice, romantično putovanje Charlieja Hendrieja i Leah Parks na Ibizu 2015. godine je završilo sa sedamnaest godina robije, kada je ovaj ljubavni par uhvaćen s tabletama polusintetičke droge ecstasy u vrijednosti od milion funti. S druge strane, neki od fiktivnih likova u seriji, koji su uključeni u intrigu oko mančesterskog D.J.-a, konzumiraju najjaču halucogenu drogu na svijetu.
Tijelo rijetke vrste meksičke žabe krastače, sadrži supstancu koja se stavlja na prethodno spaljeni dio ljudske kože, što konzumenta odvodi u jednosatno iskustvo širenja svijesti i, često, potpuni prekid veze s realnošću. Nešto slično postiže se južnoameričkom biljkom ayahuasca i meskalinom, koji je derivat meksičkog kaktusa, o čemu je Aldous Huxley pisao u romanu „Vrata percepcije“ (1954.). Iz takvih stanja povratak u realnost završava kao neugodno iskustvo, a potreba za adrenalinskim izazovima ostaje prisutna kao posljedica hemijskog disbalansa u mozgu.
Tamo gdje se ljudi zabavljaju do jutra uz pomoć stimulansa, uglavnom ima i seksualnih perverzija, a rasplet odnosa među likovima dovest će i do rješenja misterije oko toga ko je i kako je ubio Alexa. Serija nosi oznaku 16+, što znači da sadrži prizore grubog tjelesnog i/ili verbalnog nasilja, zastrašujuće scene stradanja, seksa i zloupotrebe opijata, pa „Bijele linije“ nisu prikladne baš za svakoga.
