Luka Nižetić: Bio sam tužan što nisam Titov pionir, zakleo sam se uz pjesmu "Bosnom behar probeharao"
Kaže da je još kao dijete bio opsjednut Sarajevom, jer je čuo mnogo priča o njemu preko muzike, filmova i hrane.
"Kada sam prvi put došao u ovaj grad, pao sam na koljena. Sjećam se da je Dino Šaran koji mi je radio CD, nazvao moju menadžericu i rekao: 'Ovaj mali nije normalan. Znam da je pristojno dijete, ali šta mu je? On ti samo jede krompirušu za doručak, ručak i večeru.' Osim što sam zavolio krompirušu, ovdje sam se veoma dobro proveo, upoznao mnogo prijatelja. Sada sam ponovo u kontaktu s nekim autorima, radimo na novom albumu, pripremamo singl Dine Muharemovića i moram priznati da mi je drago da se ponovo vraćam korijenima", počinje priču Nižetić.
Ovaj pjevač osebujnog muzičkog izraza kaže da se u karijeri nikada nije stilski određivao. On koketira s različitim stilovima od tradicionalne do moderne pop muzike. No vjeruje kako je njegova lična karta bila pjesma "Proljeće" koju ljudi i danas vole, jer im daje potpunu lakoću življenja.
Poletnost u pjesmama
A pjesma "Ludilo brale" koju je nedavno snimio s Miroslavom Škorom i poznatim glumcem Reneom Bitorajcem urađena je baš tako, veselo i s porukom ujedinjenja publike iz regiona. Iako ova saradnja nije bila planirana, ispostavilo se da su Škoro i Bitorajac zajedno s Lukom idealna kombinacija.
"Oni su pjesmi dodali baš ono što joj je falilo, dozu duhovitosti. Sve upadice u pjesmi su u potpunosti nerežirane i spontane. Ljudi na koncertima je obožavaju", rekao je.
Za poletnost u njegovoj muzici krivac je Michael Jackson koji mu je kao malenom dječaku bio muzički uzor.
"Michael Jackson je ostavio najveći trag na mene. Kad sam ga prvi put vidio, meni je to bilo kao da sam vidio svemirca. Ja nisam znao je li on čovjek, robot ili vilenjak. On je meni bio potpuno fascinantan. Od naših pjevača to je bio Dino Merlin. Njega sam volio kada sam bio mali. Ima jedna anegdota kada je riječ o njemu. Ja sam prva generacija koja nije išla u pionire i bio sam veoma tužan jer je moja sestra bila pionirka, a ja nisam. Kući je bila prava tarapana zbog toga. I onda sam odlučio da ću postati pionir. Uzeo sam njen šal i kapu i zakleo se uz pjesmu 'Bosnom behar probeharao'. To je bila moja himna svih himni", kazao je kroz smijeh Luka.
Split je iznjedrio mnoge muzičke zvijezde poput Gibonnija, Olivera Dragojevića, Severine, Dine Dvornika i Gorana Karana. Pitali smo Luku šta je to fenomen Splita pa je rasadnik talenata i velikih zvijezda.
"To je neobjašnjivo, ne znam da li je to do klime, hrane ili splitskog dišpeta. Mi tamo imamo taj dišpet da drugima moramo dokazati da mi to možemo. Kada se tome doda još talent, uspjeh je zagarantovan. Ono što je specifično je da među nama nema zavisti. Ja nemam neprijatelja. Nikada nisam doživio da mi neko zabije nož u leđa. Inače sam takav. Nikad se ne uvlačim u konflikte, ne pričam ružno o drugima i valjda ljudi koji su takvi i ne dolaze do mene".
Obožava fotografiju i glumu
U slobodno vrijeme Luka se bavi fotografijom i snimanjem videa, a nekim svojim kolegama režirao je čak i spotove. No, ono što mu je, kako kaže, ipak najveći gušt raditi jeste gluma. Iako nikada nije razmišljao o tome da se ozbiljno bavi glumom, poziv glumice i rediteljice Senke Bulić da dođe na audiciju za predstavu "Aladin i čarobna svjetiljka" nije mogao odbiti.
"Kada sam došao na audiciju, ispred mene su bili Špiro Guberina i pokojna Ana Karić. Nisam mogao ni sanjati da ću jednog dana pred takvim glumačkim veličinama čitati tekst. Poslije toga radio sam još jednu predstavu, a trenutno radim na jednoj monodrami koja bi trebala izaći početkom godine. Meni gluma dobro dođe da mi razruši monotoniju. Gluma je nešto od čega ne živim i nemam nikakvog opterećenja i zbog toga radim koliko hoću i s kim hoću", kazao je.
No ono što je bh. publici manje poznato jeste da Luka Nižetić već sedam godina ima svoj restoran "Fabrika" na Visu. Govori nam kako je još kao dječak obožavao kuhati te da je kulinarsku vještinu naslijedio od svoje majke koja je bila vrsna kuharica.
"Kao mali bio sam opsjednut ekspres-loncem. Teta Desa koja me je čuvala imala je taj lonac i dala mi je da se igram svim, osim njim, jer je bio skup. Mojoj babi Vjeročki je to bilo krivo pa mi je željela kupiti ekspres-lonac. Srećom, moja mama ju je odgovorila. Zbog tog lonca, njegovog zvuka i hrane koja je iz njega mirisala zauvijek sam zavolio kuhanje. Prije sedam godina sam s prijateljicom otvorio restoran, a prve dvije godine sam ja kuhao u njemu. Za sada nam dobro ide", kaže nam Luka i napominje da ipak, iako mnogo voli krompirušu, još uvijek nije naučio da razvlači jufke, ali mu je cilj da i to jednog dana nauči.
Na samom kraju našeg razgovora pitali smo Luku odakle tolika energija i kako sve stiže. Gluma, pjevanje, plesanje, kuhanje, snimanje i opet bez trunke umora i pada energije."Ljudi s kojima se družim su isti kao ja. Znaš, ja ti život gledam kroz šarene naočale. Dječijim očima. Sestra mi često zna reći da sam kao Petar Pan. Ali šta ću. Volim dijete u sebi. Djeca su najiskrenija, kažu ti šta misle, rade šta žele i bez kalkulacije i to je ono što je prema mom mišljenju najispravnije", rekao nam je Luka.
