Tužna godišnjica u Koritniku kod Višegrada: Lukićevi Osvetnici u živoj lomači spalili 57 ljudi
Zločinci su 14. juna 1992. godine žene, djecu i starce spalili u živoj lomači. Najveći broj žrtava je iz porodice Kurspahić čiji preživjeli srodnici ni 27 godina nakon zločina nisu pronašli njihove posmrtne ostatke.
Behara Durmišević je u to vrijeme bila u izbjeglištvu u Žepi.
"Bila sam u Žepi, tu sam i saznala da mi je u višegradskoj lomači izgorjela majka i brojni rođaci. Ide babo i plače. Kaže da je majka zapaljena, a da je on uspio iskočiti. Nikada neću moći izbrisati taj trenutak iz sjećanja", priča Behara.
Prije početka agresije Koritnik je brojao oko 80 stanovnika, a njih 57 je spaljeno u Pionirskoj ulici. Safeta Zuban tvrdi da je gledala kako Osvetnici odvode kolonu ljudi iz sela.
"Lukić i njegovi su prvo odveli muškarce, sve su ih pokupili u kamion. Druge noći su opet došli, uzeli zlato i pare, ja sam uspjela pobjeći sa kćerkom i svekrvom. Ćupriju sam prešla tako što sam obukla crninu. Svega smo se mi nagledali", kaže Safeta.
Preživjele boli činjenica da nikada nisu pronašli posmrtne ostatke svojih srodnika.
"Nikada nismo pronašli ništa da nam se duše odmore. Moja majka Mula Ajanović je spaljena u živoj lomači", ogorčen je Mirsad Ajanović.
Zločinci su u živoj lomači u Pionirskoj spalili i bebu od dva dana, što dovoljno govori o monstruoznosti nalogodavaca i počinitelja.
U Koritniku koji je razoren i opustošen povratnika danas gotovo i nema. Oni koji povremeno borave u ovom mjestu kažu da ih boravak ovdje podsjeća na najteže dane u životu i budi teške uspomene na stravične događaje i bol za najbližima. Podsjećaju na to i tužne godišnjice i obilježavanja na koja dolaze, ali ističu da nemaju pravo na zaborav.
"Mi nemamo pravo na zaborav, ovo je najveći zločin nad Bošnjacima Višegrada", kaže Bilal Memišević, predsjednik SO Višegrad.
Zašto je utihnula priča o Južnoj plinskoj interkonekciji i šta je pozadinski interes
