Za kupovinu novoizgrađenog stana u Sarajevu potrebno je da radite 20 godina
Prema zvaničnim statistikama, potrebno je deset godina rada da neko s prosječnom platom kupi stan od 60 kvadrata u Sarajevu, a da pritom, što nije realno, izdvaja cijelu platu. Kad u proračun uzmemo ograničenja koja imaju banke kod kreditiranja stanovništva, ali i troškove života koje građanin mora pokrivati, te kamate, vrijeme potrebno za kupovinu nekretnine najčešće se udvostruči i iznosi oko 20 godina.
Zvanične podatke o cijenama prodatih stanova u Federaciji BiH za 2019. godinu Federalni zavod za statistiku imat će tek sredinom naredne godine, a prema dostupnim podacima za 2018. godinu prosječna cijena kvadrata stanova u novogradnji u Federaciji BiH iznosila je 1.732 KM.
Taj prosjek za deset maraka je niži u odnosu na 2017. godinu, a na njega najviše utječu cijena kvadrata stana u Sarajevu, gdje je stanogradnja najizraženija, koja iznosi 1.877 KM. U ostalim općinama Federacije BiH prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji iznosila je 1.473 KM.
Prema ovima cijenama nekom s prosječnom platom u Federaciji BiH trebalo bi skoro 10 godina da kupi stan od 60 kvadrata u Sarajevu, a osam godina u drugim općinama u Federaciji. Naravno, ovo je samo teoretski izračun, jer podrazumijeva izdvajanje cijele plate, a ako se u jednačinu ubace i obavezni troškovi života, vrijeme potrebno za kupovinu stana znatno će porasti.
Slično je i u Zagrebu, Podgorici i Skoplju, a dvostruko je više vremena i rada potrebno za kupovinu nekretnine u Beogradu gdje su cijene najviše. Prosječna cijena kvadrata stana u novogradnji u 2018. godini u Beogradu iznosila je oko 1.500 eura.
Ako pak pretpostavimo da većina naših građana stan kupuje kreditnim sredstvima te uzmemo u razmatranje i stroga ograničenja Agencije za bankarstvo da građani koji imaju platu manju od hiljadu maraka mogu da se zaduže samo do onog nivoa da im mjesečna rata ne prelazi pola plate, oni preko hiljadu maraka do dvije trećine plate, dobijemo znatno realnije pokazatelje.
Ekonomski analitičar Faruk Hodžić smatra da visoka nezaposlenost mladih osoba u kombinaciji s niskim platama djeluje destimulativno na mogućnost da mladi mogu rješiti stambeno pitanje na adekvatan način.
"Čak i kada dvije mlade osobe rade, ako žele riješiti svoje stambeno pitanje, gotovo do penzije će otplaćivati stan. Dijelom za takvo nešto jesu krive visoke cijene nekretnina, ali i kamatne stope na duži period, što poprilično povećava cijenu rješavanja stambenog pitanja", smatra on.
Dodaje kako je jedno od rješenja uključivanje lokalnih zajednica u segment stanogradnje, direktno ili indirektno, gdje bi se izgrađeni stanovi davali mladim bračnim parovima u najam, recimo prvih 10 ili 15 godina.
"Nakon tog perioda uplaćeni iznos najma bi smanjio konačnu cijenu za otkup stana. Ono što je bitno jeste da cijena najma uključuje samo troškove koliko je koštala izgradnja stana, nikako i maržu. Tako bi mladi bračni parovi dobili gotovo upola jeftinije stanove, gdje ne bi imali uključene troškove kamata, ali i mogućnost da trajno postanu vlasnici nakon 10-15 godina. U konačnici, mladi bi na početku svog životnog puta, kada im je najpotrebnije, imali više novca za vođenje svakodnevnog života i za podizanje porodice", zaključuje Hodžić.
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
