Posebno veliko interesiranje postoji za izgradnju željezničke pruge koja bi povezivala London, Moskvu i Washington. U skladu s tim, tunel bi bio značajan dio linije duge 6.000 kilometara. Obje regije bi imala ekonomske koristi od ovog projekta, jer sibirsko područje raspolaže velikim prirodnim resursima koji nisu iskorišteni, prenosi Internet portal Blic.
San o povezivanju Sibira i Aljaske nije nov. Još je posljednji ruski car Nikolaj II pravio slične planove, imajući prije svega u vidu značajne sirovine Aljaske. Međutim, revolucija u Rusiji, svjetski ratovi i Hladni rat osujetili su njihovo sprovođenje.
Džinovski tunel dug 100 kilometara bio bi ubjedljivo najduži na svijetu. Do sada je rekord držao japanski tunel Seikan, dug 54 kilometra. Eurotunel ispod Lamansha, dug 50 kilometara, najduži je tunel ispod morskog dna.
Samo za provođenje studije izvodljivosti potrebne su dvije godine, a za izgradnju tunela još 20 godina, procjenjuju stručnjaci. Naravno, koliko će izgradnja tunela stvarno trajati zavisi i od kvaliteta tla, već poslovične sibirske zime (do 70 stepeni ispod nule) i drugih nepredviđenih situacija.
Projekat će zajedno graditi i finansirati državna i privatna preduzeća. Investitori su, između ostalog, državni koncern "Ruske željeznice", ruski energetski koncern "Ujedinjeni energetski sistemi" i naftni koncern "Transneft". Rusija i Sjedinjene Države mogle bi da preuzmu 25 posto akcija i osiguraju privatne investicije.
Kako Blic navodi, projekat treba da realizira kompanija TKM-Word Link. Nakon iskopavanja tunela 80 metara ispod morskog dna, treba izgraditi puteve i postaviti šine. U narednoj fazi bili bi postavljeni naftovodi i gasovodi, strujni i optički kablovi.
Vozovi koji se kreću brzinom od 100 km/h mogli bi da prevoze kontejnere s raznovrsnom robom. Stručnjaci procjenjuju da bi oko tri posto ukupnog svjetskog transporta robe moglo da se odvija kroz ovaj tunel. Gasovodi i naftovodi služili bi za transport gasa i sirove nafte iz Rusije u Sjevernu Ameriku, a struja bi se kablovima transportovala sa Istoka na Zapad.
Izvozom struje Sjeverna Amerika i krajnji istok Rusije mogli bi da smanje troškove struje i ostvare uštedu od 20 milijardi dolara godišnje. U regiji Sibira nalazi se najveći dio ruskih rudnih bogatstava (metali i minerali), ali je njihova eksploatacija do sada bila suviše komplicirana i skupa. Stručnjaci procjenjuju da bi dobit trebalo da počne da se ostvaruje za 30 godina.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
