Monika Mikac, bivša direktorica u kompaniji Rimac: Kineski BYD je poput BMW-a; auto je drugi najveći trošak u životu

Organizatori smatraju da je ovo jedinstven godišnji događaj na Zapadnom Balkanu, koji okuplja vodeće anđele investitore (poduzetnike koji svoj novac investiraju u startup kompanije u njihovoj ranoj fazi), predstavnike fondova rizičnog kapitala (VC fondovi), ostale poduzetnike i predstavnike startupa.

Govornici i učesnici i na ovogodišnjem BAS-u bili su iz različitih dijelova svijeta. Među njima je bila Monika Mikac, podijelivši svoje iskustvo investiranja kroz fond rizičnog kapitala. O tome je govorila s pozicije izvršne direktorice britanskog investicijskog fonda NAD Capital, koji prvenstveno investira u kompanije u sektoru elektromobilnosti. Rimac Automobili je jedna od kompanija u koje je NAD Capital investirao.

Monika je bila jedna od onih koji su Rimac Automobile stvarali kao startup. Radila je kao operativna direktorica ovog automobilskog brenda, što je bio slučaj do 2018. Nakon toga je radila za katalonsku kompaniju QEV Technologies, koja se bavi električnim pogonskim sistemima i čije su djelatnosti slične djelatnostima Rimac Automobila.

Monika je u intervjuu za Klix.ba govorila o tome kako je Mate Rimac uspio napraviti svjetski brend, da li će kineski proizvođači automobila uspjeti prestići evropske proizvođače automobila na evropskom tržištu i da li smo na putu da za većinu ljudi posjedovanje automobila postane ekonomski neodrživo.

S obzirom na to da se na fakultetu školovala za novinarku i da je jedno vrijeme bila novinarka, pitali smo je kako je u njenom slučaju izgledala karijerna promjena. Imala je i savjet za introverte u poslovnom svijetu.

Hrvatska nije imala posebnu tradiciju automobilske industrije, a sada ima jedan vrlo egzotičan automobilski brend - Rimac Automobile. Šta je to Mate Rimac uradio, pa je uspio stvoriti jedan takav brend?

Dobar lider mora imati jasnu viziju, kao i to da viziju može vrlo jasno prenijeti svojim zaposlenicima i partnerima. On to vrlo jasno komunicira i zaista to živi i diše, to što želi napraviti. Sigurno je njegovom uspjehu doprinijelo to što okružio ljudima koji su dobri zaposlenici i koji mogu samostalno odrađivati posao.

Ne mora voditi i govoriti šta je svaki korak, nego oni mogu samostalno uraditi neke stvari, tako da je taj tim bio ključan faktor da kompanija bude uspješna.

Sad, zašto baš on, a ne neko drugi!? Nedavno sam čitala knjigu od (američkog biznismena) Tima Grovera koji je trenirao s Michaelom Jordanom i Kobeom Bryantom. Grover kaže da ono što izdvaja najbolje od ostalih jesu četiri kruga koja moraš zadovoljiti.

Prvi je talenat, za koji Grover misli da ga zapravo svi imamo, ali je pitanje koliko ga koristimo i koliko se u njemu pronađemo. Slijedi krug je inteligencija, a nakon toga je kompetitivnost - da li se želimo takmičiti i biti najbolji. To je jako zanimljivo jer se takmičimo svaki dan. Mnogo je padova, iako ljudi na kraju vide samo uspjeh. Ne vide sve one negativne trenutke u karijeri.

Posljednji krug o kojem Grover govori jeste otpornost. Generalno ljudi u ovoj regiji imaju tu otpornost, ali puno njih u nekom trenutku ipak posustane.

Upravo je ta otpornost za jedan startup bitna jer te na početku sa svih strana bombarduju različitim neuspjesima. Ne volim to zvati neuspjesima, već izazovima, ali teško je kontinuirano nositi se s tim izazovima. Nikad ne znaš kada je svjetlo na kraju tunela, a kada vidiš to svjetlo, dođu novi problemi. Tako da je ta otpornost ono što napravi veliku razliku.

Da li će kineski proizvođači automobila u Evropi uspjeti prestići evropske proizvođače automobile, prvenstveno one njemačke?

Od 2012. zaista često putujem u Kinu, a 2019. bila sam posljednji put u toj zemlji, zato što je 2020. počela pandemija zbog koje je putovanje u Kinu postalo nemoguće. Ipak, sve vrijeme sam pratila kako se industrija razvija. Vidjela sam šta se dogodilo na tržištu Ujedinjenih Arapskih Emirata, gdje je puno kineskih automobila, posebno električnih kao taksija. Iznenadila sam se koliko su preuzeli tržište i koliko su ti automobili zapravo dobro napravljeni.

O 2019. kad sam posljednji put bila u Kini, stvari su podignute na viši nivo. Kad sjedneš npr. u BYD-ov automobil, na primjer, to je kao BMW 5. Stvarno odlično funkcionira, jako lijepo izgleda, materijali su dobri, nije više jeftina plastika. Baš kada sam došla na Aerodrom Sarajevo, dočekali su me s jednim kineskim automobilom koji sam malo razgledala. Stvarno se vidi veliki napredak u kineskoj automobilskoj industriji.

Jako je zanimljivo kako su se proširili na različita tržišta. Ono što Evropa radi, možda ne toliko Bosna i Hercegovina jer nema neke restrikcije, jesu tarife na kineske automobile, zbog čega oni cjenovno nisu toliko ispod evropskih. I dalje ostaje taj mindset (način razmišljanja) ljudi u Evropi da će radije kupiti njemački auto jer je sinonim za kvalitet i dugotrajnost. Kupiš Golfa i voze ga generacije.

To je nešto što će biti jako teško promijeniti i Evropa se na neki način štiti. No, kad pogledamo druga tržišta koja se nisu zaštitila, kao npr. latinska Amerika, Kinezi su stvarno napravili bum. Gdje god odeš, vidiš hrpu kineskih automobila. To je slučaj i u UAE. Bliski istok je već sad preplavljen kineskim automobilima.

Zaista su napravili veliku stvar, tako da svaka čast Kinezima koji su prvo pratili šta se događa, pa kopirali neke stvari, ali onda napravili nešto svoje. Treba im skinuti kapu, svaka čast na tome.

Automobili su sve skuplji za proizvodnju i za održavati. Bivši Volkswagenov čelnik u Njemačkoj Jens Andersen je izjavio da onaj ko danas vozi Opel Corsu, osuđen je na javni prijevoz, misleći da završava era jeftinijih automobila. Da li smo na putu da za većinu ljudi posjedovanje automobila postane ekonomski neodrživo?

Nije stvar samo u tome koliko su automobili nepristupačni. Moramo sagledati kakvi su naši gradovi. Ako razmišljamo o tome da svaka porodica ima dva automobila u svom domaćinstvu, gdje parkirati te automobile? Kako se uopće voze gradovima? Kolike su saobraćajne gužve? Koliko je to neefikasno? Sjetimo se da automobili 90 posto vremena stoje parkirani.

Mislim da je rješenje u javnom transportu, ali učinkovitom, dobrom i kvalitetnom javnom prijevozu. Razvoj autonomnih vozila je definitivno nešto čime će se promijeniti navike ljudi. Naime, ako nam je dostupno da naručimo vozilo koje će nas prevesti od tačke A do tačke B po prihvatljivoj cijeni, zašto bismo morali imati automobil ispred doma!?

Uvijek će postojati oni koji vole vožnju, koji vole automobile. Međutim, tu ćemo govoriti o posebnim automobilima koji će se posjedovati iz čiste želje, kao izraz hedonizma. Svima nama je automobil drugi najveći trošak u životu. Najviše trošimo na krov nad glavom, a onda na automobil. Da li zaista ima smisla potrošiti toliko na automobil ako ga većinu vremena ne koristimo?

Razmišljala sam o tome. Naime, dosta često putujem i koristim taksi, Uber ili nešto slično. Shvatila sam da čak i kod kuće nemam neku preveliku potrebu imati automobil. S druge strane, suprug dosta voli voziti i njemu je važno koji automobil ima. Meni je savršeno u redu koristiti neki drugi oblik prijevoza, posebno pri čestim putovanjima jer mi je to dosta učinkovito.

Kako je u vašem slučaju izgledala karijerna promjena od novinarke do nekoga ko se sada bavi automobilskom industrijom?

Studirala sam novinarstvo zato što sam po prirodi jako znatiželjna i nekako sam krenula s mišlju da ću edukovati javnost, da ću otkrivati neke istine. Poslije sam shvatila da je novinarstvo dosta otišlo u žutilo, što ne volim. Nisam bila baš presretna u tome. Nisam se pronašla i tražila sam nešto drugo, neke druge opcije.

Preko prijatelja sam upoznala Matu, koji je tada počinjao u garaži, nije bilo zaposlenih, ničega. Sanjao je o najbržem električnom automobilu na svijetu. Nisam imala pojma o automobilskoj industriji i nisam znala šta me čeka. No, sebi sam rekla: "Pa dobro, kako ću znati ako ne probam sad".

I kao neko ko je znatiželjan stvarno sam u tom trenutku htjela naučiti sve - kako se slažu baterije itd. Prije prvog Frankfurtskog sajma automobila, gdje smo prvi put predstavili auto, zaista sam slagala baterije s dečkima jer jednostavno nismo imali dovoljno ljudi, pa je svako morao raditi sve. Nekako sam s tom svojom znatiželjom učila, rasla i prilagođavala se firmi.

Možda je najveća prednost bila upravo to prilagođavanje kroz vrijeme i učenje jer se moja pozicija jako brzo mijenjala, a puno toga se mijenjalo brzo - rasli smo od tog malog tima iz garaže do firme s 400 zaposlenika. Toliko ih je bilo kada sam otišla iz Rimac Automobila.

Tada više nisam radila operativno, konkretan posao, nego sam više menadžirala ljude nego što sam izvršavala konkretne zadatke.

Za sebe kažete da ste introvert. Koji bi bio vaš savjet introvertima u poslovnom savjetu?

Jedini način jeste da se mijenjaš, tako i ja sebe mijenjam. Međutim, kad generalno pogledamo, jedna jedina stvar koja je konstantna jeste promjena. Rekla bih da je promjena ta koja je obilježila moju karijeru i dalje se mijenjam.

Naučila sam izaći iz zone komfora, naučila sam neke stvari koje moram promijeniti. Iako se u tome ne osjećam kao "to sam ja" jer kao introvertu bilo bi mi lakše da sam negdje sa strane i posmatram šta se događa. Jednostavno znam da mora biti drugačije i tako mijenjam sebe.