Snježana Köpruner: Čemu svojatanje ili negiranje Bosne? Nigdje ne piše hrvatska kraljica Katarina ili hrvatski kralj Tvrtko

Snježana Kopruner je odrasla u Zadru i poslovno formirana u Njemačkoj, a danas bez zadrške upozorava na opasnost ekonomije koja živi od rente, a zanemaruje proizvodnju.

Smatra da je u Hrvatskoj često prisutna iskrivljena percepcija Bosne i Hercegovine, koja se, kako kaže, ne temelji na stvarnom životu ljudi.

Istaknula je da u svom iskustvu, bilo u Hercegovini, srednjoj Bosni ili Sarajevu, nije susretala dojam da ljudi ne doživljavaju državu kao svoju, već da takve slike uglavnom proizlaze iz političkih narativa, a ne svakodnevne stvarnosti.

"Mogu pričati o svom iskustvu, ne o tome što ima na televiziji i što pojedini političari pričaju. Mogu reći što pričam s običnim narodom. Kad pogledate Bosnu i Hercegovinu, ona izgleda kao maternica Balkana. Iz te Bosne i Hercegovine ljudi su stoljećima išli, svejedno da li na istok, iako mislim manje na istok, više su punili hrvatske prostore, i nekad mi se ta paradigma da su Bosanci i Hercegovci hrvatska dijaspora, mislim prije da je obrnuta kad se pogleda sam tok kretanja stanovništva. Bosanci i Hercegovci imaju sve razloge biti ponosni na svoju zemlju. To je prekrasna zemlja, oni su divni ljudi", izjavila je.

Kopruner je zapitala čemu često svojatanje ili negiranje Bosne i bosanskog.

"U više navrata sam bila na grobu bosanske kraljice Katarine, nikada nisam vidjela da piše hrvatska kraljica. Za Tvrtka, nije hrvatski kralj Tvrtko već je bosanski kralj Tvrtko. Zbog čega to nijekati? Zbog čega izmišljati stalno nekakve legende, a ne dati značaj onome, ako su ljudi sami sebe držali za Bosance, zbog čega onda?", pitala je.

Kaže da bi bila presretna da može napraviti takvu fabriku zbog koje bi se njen sin s porodicom vratio iz Njemačke i živio u BiH.

"Zbog toga što mislim da Bosna i Hercegovina pruža puno toga, bez obzira na probleme o kojima se čuje i o problemima o kojima vi pričate i koje ja čujem kad dođem u Hrvatsku. Mislim da su više medijski problemi koji su dati nego oni stvarni. Ima sigurno nacionalista, 5-10 % kao što ih ima svugdje, ali sav ovaj normalni svijet je predivan", istaknula je.

Kaže da u svim segmentima vidi prostor za napredak, ali smatra da je ključno mladima omogućiti otvaranje novih radnih mjesta kako bi imali razlog za povratak. Navodi vlastito iskustvo rada u Njemačkoj, gdje je, unatoč profesionalnom uspjehu i obiteljskim okolnostima, osjećala da su stranci često tretirani kao građani drugog reda.

Istaknula je da vjeruje kako sličan osjećaj dijele i ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali da joj smeta stvaranje isključivo negativne slike o zemlji. Smatra da stalno naglašavanje negativnosti oblikuje iskrivljenu percepciju stvarnosti te da bi društvo trebalo razvijati uravnoteženiji i konstruktivniji pogled na vlastitu državu.

Iako je svjesna da je Bosna i Hercegovina nefunkcionalna i opterećena brojnim strukturnim problemima, kaže da kroz rad u Ekonomsko-socijalnom vijeću Federacije BiH vidi i napore ljudi koji žele promjene te da je o dijelu političara i ministara s vremenom stekla pozitivnije mišljenje.

Smatra da je zemlja ograničena "dejtonskim okvirom" iz kojeg je teško izaći te da su nužni bolji pristupi kako bi se otvorio prostor za razvoj i konkretne projekte.

"Nisam protiv toga, ja sam za, ali ono što mislim kako smo tu našli rješenje da se odmah to odradi, a ovdje ne nađemo rješenje. Bosna i Hercegovina sa svojim političkim sustavom prilično ovisi o strancima i mislim kad bi tu došlo do neke promjene i nečega da ljudi uvide to, mislim da ti ljudi mogu napraviti više nego što trenutačno rade", rekla je.

Dotaknula se i pitanja obrazovanja, za koje smatra da je u ozbiljnom padu i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, bez velikih razlika između sistemu. Objasnila je kako su u njezinoj kompaniji, zbog problema u praksi, počeli testirati znanja mladih zaposlenika te uočili zabrinjavajuće nedostatke u osnovnim i stručnim znanjima.

Navela je da su s vremenom primijetili kako kandidati ne vladaju ni fakultetskim gradivom, zatim ni srednjoškolskim, pa čak ni osnovnoškolskim matematičkim pojmovima, što smatra izrazito zabrinjavajućim i demotivirajućim.

"Profesori su se našli u jednoj takvoj situaciji na državnim sveučilištima da nemaju studenata, jer svi idu kupiti te diplome. I onda idem gledati roditelje koliko podcjenjuju svoju djecu da im kupuju diplome umjesto da vjeruju njima da mogu sve to naučiti. Isto imate i po osnovnim školama gdje maltretiraju nastavnike da djeca imaju što bolje ocjene. Za mene je to katastrofično. To znači da vi ne vjerujete da vaše dijete može savladati gradivo osnovne škole. Profesori na državnim fakultetima više nemaju dovoljno studenata da bi njihove katedre opstale. Onda oni puštaju te studente da bi i oni mogli imati od čega živjeti. Imate cijeli kaos u cijelom sustavu i to je podcjenjivanje tih mladih ljudi", navela je.

Ovaj dio možete pogledati od 34:20 minute.