Poslodavci traže reindustrijalizaciju BiH: Ovo su neke od mjera koje predlažu

Naveo je da privrednici, ekonomisti i vlasti smatraju da je nužno državu vratiti na industrijski kolosijek, na kojem je bila do rata. Prema njegovim riječima, sve ostale privredne grane, što se prvenstveno odnosi na turizam i poljoprivredu, dobrodošle su, ali industrija mora biti okosnica. Ukazao je da domaća industrija u posljednje vrijeme slabi, što ga zabrinjava.

Kao industrijske grane u kojima zemlja ima najveći potencijal istakao je drvnu industriju, industriju namještaja, metalnu industriju i elektrotehničku industriju, ali ne onu, kako je kazao, na najvišem nivou. Napomenuo je da se i namjenska industrija dobro razvija. Smailbegoviću je nužno da vlasti stvore pretpostavke za mnogo snažniji razvoj spomenutih i drugih industrijskih grana.

Mjere za reindustrijalizaciju

Udruženje poslodavaca FBiH razrađuje prijedloge mjera za reindustrijalizaciju i sagovornik Klix.ba je najavio da će te mjere predstaviti javnosti. Izdvojio je neke od tih mjera, a prva među njima je uspostavljanje industrijskih zona.

"To su parcele koje bi isključivo bile namijenjene za industrijsku proizvodnju. Industrija ima negativne učinke, a uspostavljanjem tih zona minimizirao bi se negativan utjecaj industrije na ljude i okoliš", rekao je.

Insistira da to isključivo budu industrijske, a ne poslovne zone, praveći razliku između zona koje bi bile namijenjene samo za proizvodnju i zona s različitim poslovnim aktivnostima. Objasnio je kako bi se industrijskim zonama olakšalo investiranje.

"Cijena zemljišta u tim zonama morala bi biti vrlo povoljna. Privrednicima se mora omogućiti plaćanje tog zemljišta na više godina kako bi im se smanjio početni trošak investicije - da prije svega investiraju u radnike i objekte, a ne u građevinske dozvole. Omogućiti im da dozvole dobiju za 15 dana, a ne da se odugovlači, prave analize utjecaja itd. Analiza utjecaja bi se napravila jednom, pri gradnji industrijske zone i više ne bi bilo potrebe za njom", istakao je.

Smailbegović je kao mjeru za reindustrijalizaciju naveo i to da industrijski poslovi budu privlačniji, prvenstveno mladima.

"Gubimo radno sposobno stanovništvo. Pokušati zadržati mladu radnu snagu i pokušati vratiti mlade iz inostranstva. Tako da je u blizini industrijskih zona potrebno graditi stambene jedinice, ali po modelu socijalne stanogradnje. To bi podrazumijevalo da firme ili eventualno vlasti finansiraju izgradnju stambenih jedinica, koje će se po povoljnijim cijenama prodavati zaposlenicima tih firmi", izjavio je.

Napomenuo je da kompanije Alternativa u Hrasnici i GS-TMT Travnik već rade na tome te da socijalna stanogradnja treba biti sistemska, što bi podrazumijevalo i to da općine i gradovi omoguće zemljište i osnovnu infrastrukturu za stambene jedinice socijalne stanogradnje.

Time bi se postiglo, kako je naglasio, da se stambene jedinice radnicima prodaju po građevinskoj cijeni. Mišljenja je da ta cijena ne bi trebala biti viša od 1.500 KM po metru kvadratnom (m2).

"Ne da bude pet ili šest hiljada KM/m2, koliko je sada na tržištu - ko je u mogućnosti platiti toliko!? Da mjesečna rata za dom od 60 m2 bude 600-700 KM, što bi za oba zaposlena supružnika bilo prihvatljivo. Time bi bili više vezani za firmu u kojoj rade", dodaje.

Kao mjeru za reindustrijalizaciju predložio je i povećanje broja zaposlenih žena. Smailbegoviću je to ostvarivo uvođenjem vaučera za pohađanje vrtića u iznosu od npr. 300 KM po djetetu, a roditelji bi platili ostatak iznosa upisnine. Očekuje da bi se time privatne kompanije podstakle da otvaraju vrtiće. Nadalje, nužnim smatra povećanje broja osnovnih škola s produženim boravkom.

Uvjeren je da je i zapošljavanje stranaca neizbježno za reindustrijalizaciju.

"Kada bismo počeli sa snažnijom reindustrijalizacijom, odmah bi nam bilo potrebno 30-50 hiljada radnika. To je potreba koja se ne može zadovoljiti bez brzog zapošljavanja stranih radnika. Trenutno procedura zapošljavanja stranih radnika traje do šest mjeseci, a to to treba trajati 15-20, najviše 30 dana", rekao je.

Reindustrijalizacija mu je neostvariva i bez rasta plata, ali ne na štetu konkurentnosti bh. industrije.

"Dakle, industriju je potrebno rasteretiti u dijelu doprinosa zaposlenih u industriji. Predložit ćemo da se doprinosi isključivo rasterete za radnike u industrijama koje sam spomenuo. Time će društvo s malo novca dobiti najveći efekat. Industrija mora imati povlašteni tretman da bi ljudi uopće radili u industriji. Radnike možemo privući boljim platama", ocijenio je sagovornik Klix.ba.

Pozvao je vlast da u svrhu reindustrijalizacije ukine carine na sve ono što se ne proizvodi u Bosni i Hercegovini, a uvozi se jer je potrebno industrijskoj proizvodnji. Podsjetio je da se to odnosi i na repromaterijale te mašine, za koje je rekao da se uopće ne proizvode u Bosni i Hercegovini.

Pitanje poboljšanja životnog standarda

Uvjeren je da bi se reindustrijalizacijom poboljšao životni standard stanovništva.

"Ako se ništa ne uradi po ovom pitanju, bit ćemo u ozbiljnom problemu. Broj zaposlenih i broj penzionera se izjednačava. Trenutno je 550 hiljada zaposlenih u odnosu na 480 hiljada penzionera, što je sve manje održivo. Sistem će biti neodrživ ako se izjednači broj zaposlenih i broj penzionera. Evropski je prosjek 1,7 zaposlenih na jednog penzionera. U nekim državama, kao što su Malta i Kipar, tri su radnika na jednog penzionera", upozorio je.

Naglasio je da je u privatnom sektoru neophodno zaposliti 250 hiljada ljudi, u suprotnom, neće biti penzija. Ta neophodnost je utoliko veća i zbog velikih doznaka iz dijaspore.

"Dobrim dijelom živimo od dijaspore. Vremenom će se te doznake smanjivati jer biološki nestaju ljudi koji su njihovi glavni primaoci", rekao je.

Zaključio je da bi industrija reindustrijalizacijom bila dominantno izvozno orijentirana jer je bh. tržište malo tržište za dodatnih 250 hiljada radnika. Kako je poručio Smailbegović, potrebno je dovesti 50 ozbiljnih evropskih kompanija.