"Nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni": Šta se zaista krije iza te poruke

Taj model naziva se ekonomija dijeljenja i podrazumijeva zamjenu trajnog vlasništva privremenim korištenjem, unajmljivanjem ili razmjenom dobara i usluga. Tehnološkim razvojem, što se prvenstveno odnosi na internetske platforme, doprinijelo se nastanku ekonomije dijeljenja.

Preko Airbnba zakupljuje se stan, preko GoCara zakupljuje se automobil za višeminutnu vožnju, preko Spotifya sluša se muzika, preko Netflixa gledaju se filmovi i serije.

Ekonomija dijeljenja smanjuje potrebu biti trajno vezan za jedno mjesto. Također, smanjuje potrebu za posjedovanjem automobila koji je većinu vremena parkiran i zauzima dragocjen prostor. Za slušanje nove pjesme ili gledanje filma više nije potrebno kupovati CD-ove koji zauzimaju prostor u domu.

Ekonomija dijeljenja pojednostavljuje život. Naime, to što neko nije stambeno vezan za jedan prostor omogućava mu i poslovnu fleksibilnost - lakše pristaje na selidbu zbog poslovnih prilika. Neposjedovanje automobila znači manje lične troškove. Istraživanja govore da je generacija Z (osobe rođene u periodu od 1997. do 2012. godine) sklonija ekonomiji dijeljenja nego ostale generacije.

Razlog za to nije samo u tome što generacija Z svoj život želi učiniti jednostavnijim, već i u tome što brže prihvata tehnološke novitete i što je više ekološki osviještena.

Sama činjenica da se Svjetski ekonomski forum (WEF) bavio ovim konceptom bila je dovoljna da ekonomija dijeljenja postane predmet teorija zavjere. Teoretičari zavjera su konstataciju "You will own nothing and be happy (Nećete posjedovati ništa i bit ćete sretni)" s ovog foruma interpretirali su kao namjeru elite da većem dijelu svjetske populacije uskrati pravo na vlasništvo.

No, spomenutom konstatacijom ne zagovara se uskraćivanje tog prava, već se ukazuje na to da će se moći konzumirati dobra bez da ih je nužno posjedovati. To je ono na šta je u izjavi za Klix.ba ukazao i profesor ekonomije i predsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine Muris Čičić.

Prema njegovim riječima, ekonomija dijeljenja je stvar računice - ukoliko je nekome isplativo zakupiti stan ili automobil, onda će ga i zakupiti. Ovim konceptom nastoji se racionalizirati potrošnja sve oskudnijih resursa. Ipak, kako je napomenuo naš sagovornik, postoje oni koji žele biti vlasnici nečega, bez obzira što im to nije isplativo. To je više stvar, dodaje, sentimentalnog povezivanja s materijalnim dobrom.

Čičić je naglasio da se u ovom slučaju ne može govoriti o ukidanju privatnog vlasništva u tržišnoj ekonomiji, ali je saglasan da se ekonomijom dijeljenja može doprinijeti nastavku koncentracije bogatstva.

Podsjetio je da koncentracija bogatstva može biti društveno opasna te da će se morati iznaći adekvatan odgovor na taj problem. Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, zagovara "kapitalizam s ljudskim licem", što bi bio kapitalizam s više socijalne pravde, jednakosti i održivosti.

U tom kontekstu, pitanje ekonomije dijeljenja ne može se posmatrati izolirano. Ona može pojednostaviti život i racionalizirati potrošnju, ali bez adekvatnih politika postoji rizik da se dodatno učvrsti koncentracija bogatstva.