Kako je Poljska od porušene postkomunističke države postala jedna od 20 najvećih ekonomija svijeta

Ekonomija Poljske je postala 20. najveća na svijetu, s godišnjim bruto domaćim proizvodom većim od 1.000 milijardi dolara.

To je historijski skok iz postkomunističkih ruševina 1989. godine do današnjeg evropskog šampiona rasta, za koji ekonomisti kažu da nudi lekcije o tome kako prosperitet približiti običnim ljudima.

Poljska ekonomija je od ulaska u EU 2004. rasla prosječno 3,8 posto godišnje, daleko iznad evropskog prosjeka od 1,8 posto.

Nije postojao samo jedan faktor koji je pomogao Poljskoj da se izvuče iz zamke siromaštva, kaže Marcin Piątkowski sa Varšavskog univerziteta Kozminski i autor knjige o ekonomskom usponu zemlje.

Jedan od najvažnijih elemenata bila je brza izgradnja, snažan institucionalni okvir za biznis, kaže on. To je podrazumijevalo nezavisne sudove, antimonopolsko tijelo koje osigurava fer konkurenciju i čvrstu regulativu, kako bi se spriječilo da problematične banke uguše kreditiranje.

Kao rezultat, ekonomija nije bila oteta korupcijom i oligarsima, što se dogodilo u nekim drugim državama bivšeg komunističkog bloka.

Poljska je istovremeno imala koristi od milijardi eura pomoći iz fondova EU, i prije i nakon što je 2004. postala članica Unije i dobila pristup njenom ogromnom jedinstvenom tržištu.

Iznad svega, postojao je širok konsenzus, kroz čitav politički spektar, da je dugoročni cilj Poljske ulazak u Evropsku uniju.

"Poljaci su znali kuda idu. Poljska je preuzela institucije i pravila igre, pa čak i neke kulturne norme koje je Zapad razvijao 500 godina", kaže Piątkowski.

Koliko god bio represivan, komunizam je doprinio razbijanju starih društvenih barijera i otvaranju visokog obrazovanja za radnike iz fabrika i poljoprivrede koji ranije nisu imali nikakvu šansu. Postkomunistički procvat visokog obrazovanja znači da danas polovina mladih ima diplomu.

"Mladi Poljaci su, na primjer, bolje obrazovani od mladih Nijemaca", kaže Piątkowski, ali zarađuju upola manje od njih.

To je, dodaje, "nenadmašna kombinacija" za privlačenje investitora.

Solaris, kompanija koju je 1996. u Poznanju osnovao Krzysztof Olszewski, danas je jedan od vodećih proizvođača električnih autobusa u Evropi s tržišnim udjelom od oko 15 posto. Njena priča ilustrira jedno od obilježja poljskog uspjeha: poduzetništvo, odnosno spremnost da se preuzme rizik i izgradi nešto novo.

Olszewski je kao inženjer školovan u vrijeme komunističke vlasti, a zatim je otvorio automehaničarsku radionicu u kojoj je rezervnim dijelovima iz Zapadne Njemačke popravljao poljske automobile. Iako je većina preduzeća tada bila nacionalizirana, vlasti su dopuštale rad malim privatnim radionicama poput njegove, objašnjava Katarzyna Szarzec, ekonomistica s Poznanjskog univerziteta ekonomije i biznisa.

"To su bili otoci privatnog poduzetništva", kaže ona.

Godine 1996. Olszewski je otvorio podružnicu njemačke kompanije Neoplan za proizvodnju autobusa za poljsko tržište.

Zatim je uslijedila rizična odluka da se 2011. počne s proizvodnjom električnih autobusa, u vrijeme kada se u Evropi malo ko upuštao u tu tehnologiju. Figaszewski kaže da su veće kompanije na Zapadu imale više toga da izgube ako prelazak na električna vozila ne bi uspio.

"To se pretvorilo u priliku da ostvarimo tehnološko liderstvo ispred tržišta", kaže on.