Srž ekonomije
40

Izazovi bh. industrije ili kako uhvatiti korak s Evropom i iskoristiti šanse koje se nude

R. D.
Ilustracija: Shutterstock
Ilustracija: Shutterstock
Još jedna pandemijska godina iza nas za ekonomiju je donijela nove prilike, ali i neizvjesnosti. S jedne strane čujemo pozitivne vijesti, gdje izvoz i prometi u pojedinim industrijama obaraju čak i rekorde iz pretpandemijskog vremena, a proizvodni kapaciteti su popunjeni.

Ipak, izazovi koji posebno dolaze do izražaja su nedostatak, kašnjenje ili znatno poskupljenje sirovina, nedostatak stručne radne snage, a kad se govori o proizvodnim djelatnostima, onda na toj rang-listi prednjače operateri i majstori raznih usmjerenja, kao i inžinjeri na određenim područjima. Uz sve navedeno, najavljeno drastično poskupljenje električne energije izazvalo je ogorčenje i poljuljalo ionako loše povjerenje u pravni sistem.

Kako za portal Klix.ba ističe Tarik Kadrispahić, industrijski ekspert i direktor kompanije Targer E&C, specijalizirane za konsulting u sektoru proizvodnje i lean management, sve navedene podatke imali smo tokom 2021. godine prilike čuti direktno iz privrede, a oni su potvrđeni i s nekoliko istraživanja i anketiranja privrednih subjekata. Također, ovo su bili zaključci brojnih konferencija, seminara i webinara organiziranih tokom 2021.

Osnovna pitanja koje se postavljaju su - šta dalje, hoće li narudžbe i obim poslova nastaviti rasti, hoće li se kriza u vezi sa sirovinama dalje produbljivati, hoće li nastupiti globalna hiperinflacija i recesija, hoćemo li u BiH uskoro ostati bez radne snage koja će migrirati prema zemljama EU.

"Kad je riječ o sirovinama, ovaj je trend vezan za globalna zbivanja i tu vrlo malo utjecaja mogu imati domaće kompanije. Kriza i turbulencije će, kao i sve druge do sada, proći same od sebe za godinu ili dvije. A do tada se ovim pitanjem može proaktivno upravljati, svakodnevno raditi na pronalaženju načina za bržu ili jeftiniju nabavku sirovina, boljem iskorištavanju materijala, ulaženju u strateška partnerstva", kaže on.

Kao jedna od posljedica trgovinskih ratova s Kinom, trend premještanja proizvodnih aktivnosti bliže EU će se također nastaviti (tzv. nearshoring), dodaje on. Dakle, obim posla i narudžbi ne bi trebao biti upitan.

"Kako naša proizvodnja već sada ima teškoće pri dostizanju potražnje, sada je možda i ključni trenutak za filtriranje kupaca, artikala, tržišta. Sada je naravno trenutak i za opravdano povećanje cijena i marži. Pri tome je vrlo važno primijeniti jedno od temeljnih načela ekonomije, a to je da se proizvode roba i usluge na kojima se može biti izrazito konkurentan. Sve ostalo bi se prepustilo strateškim partnerima, dobavljačima ili drugim kompanijama", kaže on.

Smatra kako je generisanje novih proizvodnih kapaciteta naredni logičan korak, kako kroz povećanje postojećih, tako i kroz potpuno nove investicije, proizvodne pogone i biznise.

"Ovdje treba paziti da se investiranje provodi mudro. Prvi korak je provjera da li su optimalno iskorišteni postojeći proizvodni kapaciteti poput mašina ili proizvodnih hala. Da li su provedeni postupci optimiziranja korištenjem neke od popularnih metoda poput lean proizvodnje. Da li je uveden dovoljan broj smjena i radnih dana. Tek onda je racionalno ići s investicijama", navodi on.

Još jedno bitno pitanje s kojim će naša industrija tek biti stvarno konfrontirana je energetska efikasnost i održivost. Teme poput emisije ugljendioksida i korištenja obnovljivih izvora energije će biti veoma važne. Za takvu EU regulativu se već sada trebamo početi pripremati, smatra on. Cijene električne energije će svakako rasti, bilo bi dobro zauzeti proaktivan pristup i izvršiti uštede na potrošnji struje ili na drugim mjestima, a koje će kompenzirati ova poskupljenja.

"Na kraju, pitanje dovoljno radne snage se često nameće kao krucijalno. Ja bih ovdje imao malo drugačiji pristup. Naime, ne postoji manjak (stručne) radne snage, nigdje na svijetu, pa ni kod nas. Pitanje je samo uslova pod kojima ta radna snaga nedostaje. Uslova poput primanja, radne atmosfere, mogućnosti napredovanja, razvoja. Možda pod trenutnim uslovima postoji nestašica radne snage, ali šta ako te uslove promijenimo? Šta ako te uslove počnemo diktirati svom okruženju? Šta ako razvijemo takav 'brand' poslodavca da uposlenici žele raditi u našoj kompaniji, da to preporučuju drugima? Sve ovo je naravno moguće i u BiH, primjeri to pokazuju", kazao je.

Ovdje se još izdvaja pitanje naknada za rad u industriji.

"Naime, zbog odlaska radne snage prema EU, nama je u BiH i regionu neminovno povećanje radničkih primanja. Tek to će stvoriti određeni balans u kojem se prosječnom čovjeku neće ni finansijski isplatiti da se odseli. A to povećanje plata će morati iznositi minimalno 50 posto, možda čak i 100 posto. To je neminovnost i izazov u narednom periodu, za one liderske kompanije koje žele biti ispred vremena, bit će, ne kako samo povećati platu da biste dostigli prosjek, nego kako kreirati održiv i uspješan biznis s povećanjem plate i preko 50 posto", zaključio je Kadrispahić.