Čovjek koji "oživljava" posrnule gigante "Konjuh" i "Ditu": Stečaj nije kraj i to sam dokazao 10 puta
Otvaranjem stečajnih postupaka sudbina uposlenika ovih prijeratnih giganata nije zapečaćena. Naprotiv, otvorena je mogućnost za uspostavljanje proizvodnje, a potom i plasiranje proizvoda na domaće, ali i tržište izvan granica Bosne i Hercegovine.
Hajrudin Kunalić posao stečajnog upravnika obavlja već 12 godina. Iza sebe ima blizu 10 uspješno okončanih stečajnih postupaka, a neki od njih su rezultirali ponovnim angažmanom radnika koji su se godinama lavovski borili za svoja prava, odnosno povratak na radna mjesta, isplatu zaostalih plata, ali i uvezivanje radnog staža.
Stečajni postupci specifični u BiH
Kada je u pitanju BiH, Kunalić u razgovoru za Klix.ba kaže da su stečajni postupci specifični jer postoje dva segmenta na koje posebno treba obratiti pažnju.
Prvi je, navodi on, da najveći dio firmi koje idu u stečaj zapravo nemaju imovine.
"Obično su to firme koje imaju početni ulog od 2.000 KM i kada stvore obavezu posluju u zakupljenim prostorima sa zakupljenom opremom, ili je uzimaju na lizing. Kad dođu u probleme pokrenu stečaj bez ikakve imovine, a na prvom ispitnom i izvještajnom ročištu isti se i zaključi zbog nedostatka stečajne mase", kaže Kunalić.
Pod drugim segmentom naš sagovornik podrazumijeva stanje kada firme koje imaju imovinu uglavnom budu prezadužene, a najčešće je 90 posto imovine koje posjeduju pod hipotekama banaka.
"U suštini, to na kraju dovodi do toga da opet nema dovoljno sredstava za stečajnu masu, odnosno izmirenje obaveza povjerilaca, jer prema Zakonu o stečajnom postupku, svi povjerioci prijavljuju svoja potraživanja i oni se onda razvrstavaju u isplatne redove, odnosno u opšti isplatni red, viši isplatni red, razlučne povjerioce, izlučne povjerioce te na kraju niži isplatni red", navodi Kunalić.
Kao najveće uzroke pokretanja stečajnih postupaka u našoj zemlji Kunalić vidi u velikoj prezaduženost preduzeća, nenamjenskom trošenju sredstava te prevelikom broju zaposlenih.
"Privatizacijom je zadržan veliki broj uposlenih dok je tržište smanjeno, posebno danas. Međutim, ukoliko je stečaj pokrenut na vrijeme, bez obzira na probleme sa likvidnošću on se može uspješno riješiti", smatra on.
Kunalić navodi da se stečajevi u našoj zemlji uglavnom pokreću nekoliko godina nakon što firma prestane sa poslovanjem.
U vremenu između prestanka poslovanja i pokretanja stečaja uglavnom se nagomilaju brojne obaveze što predstavlja veliki problem.
Kako je biti stečajni upravnik u BiH?
Kunalić naglašava da je danas jako teško biti stečajni upravnik u zemlji kao što je naša.
"Prije svega to je zbog činjenice da stečajni upravnik postaje odgovorna osoba, a prema Zakonu o stečajnom postupku, u slučaju da stečajni upravnik svojom krivicom povrijedi obaveze koje je prema zakonu dužan izvršavati, obavezan je nadoknaditi štetu svim učesnicima u stečajnom postupku. Dakle, mi smo odgovorni za sve, a praktično nismo nimalo doprinijeli da do stečaja dođe", nastavlja sagovornik portala Klix.ba.
Kaže i da je veoma teško nastaviti određene aktivnosti, naprimjer proizvodnju i slično, u preduzećima u kojima je pokrenut stečajni postupak, zbog činjenice da su radne aktivnosti u mirovanju i po nekoliko godina prije spomenutog postupka.
Bez obrtnog kapitala i devastirana oprema
Pored toga što firme nemaju obrtnog kapitala jer izvjestan period nisu konkurentne na tržištu, nerijetko se dešava i da prilikom ulaska u preduzeće stečajni upravnik u velikom broju slučajeva zatiče devastiranu opremu.
"Problem je i taj što razlučni povjerioci, odnosno banke i prije nego što se otvori stečajni postupak, kroz izvršne sudske postupke, prodaju najveći dio pokretne imovine čime se narušava tehnološki proces. Tada nemate šanse za obavljanje bilo kakvih aktivnosti jer nema mašina", nastavlja Kunalić.
Osvrnuvši se na svoj lični rad, on kaže da kroz stečajne postupke nastoji, gdje god je to moguće, prodavati imovinu u jednoj cjelini.
"Opremu ne odvajam iz prostog razloga jer smatram da kada se proda imovina kao cjelina, kupac koji to kupi najčešće i nastavi poslovanje. Tako je bilo u preduzeću Tipo u Odžaku, koji je nakon kupovine imovine prisutan na tržištu i bavi se istom djelatnošću kao i prije. Tu je i preduzeće Tuzlaputevi u kojem sam uspio na dvije lokacije prodati imovinu kao cjelinu te je nastavljeno poslovanje", upoznaje nas Kunalić.
Preduslov za uspješnost stečajnog postupka
Sačuvana tehnološka cjelina koju čine mašine i građevinski objekti predstavljaju najveći preduslov za uspješnost stečajnog postupka.
Upravo ovaj preduslov ispunjava i tuzlanska fabrika deterdženata Dita u kojoj je stečajni postupak pokrenut u aprilu 2015. godine.
Iako je proizvodni proces u određenom vremenskom periodu bio obustavljen prije pokretanja postupka, zalaganjem Kunalića i radnika ove fabrike proizvodnja je ponovo uspostavljena.
Za svega godinu dana prijeratna paleta proizvoda ponovo se našla na domaćem, ali i tržištu izvan granica BiH.
"Dita je jedan specifičan slučaj jer je sačuvana kompletna oprema, kao i kadrovi, što nije zabilježeno u drugim firmama. Dita je imala problem jer je proizvodnja bila prekinuta dvije do tri godine. Da je stečaj pokrenut 2008. godine ne bi bilo nikakvih problema jer su tad bili prisutni na tržištu u BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Kosovu", smatra on.
Prisjetivši se trenutka kada je došao u Ditu, naš sagovornik nastavlja da je radnicima poručio da se samo zajedničkim snagama može uspjeti.
"Mi smo u počecima imali problema jer su vlasnici prije pokretanja stečaja dosta urušili kvalitet proizvoda. Proizvodili su deterdžent sa mnogo lošijim kvalitetom nego što je nekada bio, a sve kako bi izvukli profit. Međuti, našim zalaganjem uspjeli smo vratiti stari kvalitet što su i građani prepoznali. Da oni nisu počeli kupovati proizvode priča o Diti sgurno ne bi bila uspješna", naglašava Kunalić.
Sa rastom Ditine proizvodnje ukazivala se i potreba za dodatnom radnom snagom te je danas u ovoj fabrici u stečaju zaposleno blizu 75 radnika.
"Trenutno stanje je takvo da se uspjevaju pokriti troškovi poslovanja. Iz prodaje pokrivamo plate, topli obrok, prevoz, a redovno se uplaćuju i svi doprinosi, kao i obaveze prema dobavljačima. Dita je na nekoj pozitivnoj nuli, bez akumulacije, razvoja i reklama", podsjeća Kunalić.
Ova fabrika trenutno je u pozicji da paralelno sa proizvodnjom traži strateškog partnera koji će biti zainteresiran za kupovinu imovine.
Novi krug prodaje bit će objavljen 4. aprila ove godine, a početna cijena najvjerovatnije će iznositi blizu 12 miliona konvertibilnih maraka.
Stečaj Konjuhu donio nastavak proizvodnje
S druge strane, pozitivna priča nazire se i u tvornici namještaja Konjuh u Živinicama, gdje je nedavno pokrenut stečajni postupak.
Iako ne u prevelikom obimu, proizvodni proces je nastavljen te 27 radnika trenutno vrši proizvodnju školskog i kancelarijskog namještaja za ustanove u Sarajevu i Tuzli, a svoje povjerenje ukazala je i jedna firma iz Zagreba za koju se trenutno izrađuje 300 stolica.
"Kao i u Diti, tehnološka cjelina, odnosno mašine i objekti su sačuvani, ali problem predstavlja radna snaga. U periodu od dvije godine koliko Konjuh nije radio, najveći dio kvalitetnih majstora se zaposlio u drugim firmama koje se bave istom djelatnošću. Trenutno imamo parcijalne narudžbe, a u razgovorima smo sa kupcima za koje bi se mogle raditi veće serije", pojašnjava Kunalić koji vodi stečajni postupak i u ovoj fabrici.
Kunalić smatra i da Konjuh ima potencijala, mašine i tehnologiju koja prati savremene trendove.
"Konjuh je brend i u BiH niko ne može proizvoditi masivni školski i kancelarijski namještaj kao ovo preduzeće", potcrtava.
Također, pojavio se i potencijalni strateški partner iz Njemačke sa kojim se uskoro očekuje sastanak.
Pravni vakuum
Nasuprot svemu spomenutom, za Ditu i Konjuh u narednom periodu problem može predstavljati apelacija potpredsjednika FBiH Milana Dunovića, odnosno presuda Ustavnog suda Federacije BiH na federalni Zakon o stečaju.
Kao što je već i poznato, spomenuti sud proglasio je neustavnim članove 33. i 40. Zakona o stečaju FBiH.
Ovakvom presudom, najveći dio odgovornosti, prema Kunalićevim riječima, stavljen je u ruke stečajnog upravnika.
Sudovi u Zenici i Sarajevu su nove odluke već uručili stečajnim upravnicima, dok se u Tuzli to još uvijek nije dogodilo.
"Ovakva presuda praktično je blokirala sve stečajne postupke sa aspekta finansiranja troškova. Naime, dva velika problema donosi član 40. ovog zakona koji definiše finansiranje troškova stečajnog postupka. Stečajni upravnici sada eliminacijom praktično ne bi smjeli da isplaćuju bilo kakve račune i troškove u stečaju. Međutim, bez plaćanja se ništa ne može raditi", upozorava Kunalić.
Osvrnuo se i na član 25. spomenutog zakona koji kaže da je "stečajni upravnik ovlašten i obavezan bez odlaganja ući u posjed imovine koja spada u stečajnu masu, upravljati njom, po mogućnosti nastaviti poslovanje do izvještajnog ročišta, ako to ne šteti stečajne povjerioce i unovčiti je u skladu sa odlukom skupštine povjerilaca."
"Kako ćete vi upravljati imovinom bez troškova? A stečajni upravnik je obavezan da mora ući i kada se to desi odgovara za sve ostalo. Također, član 26. ovog zakona kaže da je stečajni upravnik dužan nadoknaditi štetu ako ne obezbijedi i zaštiti imovnu. Mi smo sad u jednoj koliziji. U jednom članu se kaže da ne smijemo plaćati, a onda nam drugi član stavlja obavezu. Ako imovinu ne zaštitimo onda će nas tužiti povjerioci koji mogu reći da je stečajni upravnik ušao i ne činjenjem radnji nanio štetu", izražava bojazan Kunalić.
Stečajni postupci u FBiH trenutno se nalaze u pravnom vakuumu koji bi trebalo čim prije okončati, a sve u cilju sprečavanja posljedica koje bi mogle nastati po preduzeća u kojima je proglašen stečaj, a koja imaju budućnost, ali i stečajne upravnike koji se već sad nalaze u nezavidnoj poziciji.
