Bure baruta Bliskog istoka: Zašto je Hormuški moreuz praktično nemoguće potpuno osigurati

Zaštita trgovačkih brodova u ovom uskom morskom prolazu predstavlja jedan od najkompleksnijih sigurnosnih izazova današnjice, a od njegove prohodnosti ovisi stabilnost cjelokupne globalne ekonomije.

U ekskluzivnoj video reportaži Reutersa, stručnjaci objašnjavaju zašto je osiguranje ovog "uskog grla" toliko zahtjevno i šta bi zatvaranje ili otežan prolaz kroz Hormuz značilo za svijet.

Bivši kapetan britanske Kraljevske mornarice i urednik RUSI žurnala, Kevin Rowlands, ističe da je sigurnosna situacija u Zaljevu izuzetno kompleksna.

"Ako ste brodski operater ili kapetan u toj regiji, vrlo je teško procijeniti da li se isplati rizikovati i da li je uopće ekonomski isplativo raditi taj posao", objašnjava on.

Šta je zapravo na kocki?

Hormuški moreuz, smješten između Irana i Omana, jedini je morski izlaz za zemlje proizvođače nafte i plina poput Kuvajta, Iraka, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Njegova blokada ili nesigurnost direktno prijeti globalnom tržištu. Energetska kriza je stalna prijetnja jer su cijene nafte izuzetno osjetljive na svaku nestabilnost u ovom području, a skok cijena bi mogao pokrenuti novu globalnu krizu troškova života.

Također, tu je i prijetnja proizvodnji hrane s obzirom na to da preko 33% svjetskog gnojiva, uključujući sumpor i amonijak, prolazi upravo kroz ovaj moreuz, te bi dugotrajan prekid mogao izazvati globalni šok u opskrbi hranom. Uz to, problem predstavljaju i vrtoglavi troškovi osiguranja. Zbog ranijih napada na brodove, osiguravajuće kuće su već podizale premije za nevjerovatnih 300 posto, zbog čega su mnoge kompanije privremeno obustavljale saobraćaj.

Zašto je Hormuz tako teško odbraniti?

Odgovor leži u geografiji i asimetričnoj vojnoj taktici. Za razliku od kanala La Manche, za Hormuz ne postoji alternativna pomorska ruta. Brodovi naprosto moraju proći tuda.

Na svom najužem dijelu, moreuz je širok samo 20 nautičkih milja. Brodski koridori su široki tek dvije milje, a brodovi moraju manevrisati tik uz planinsku iransku obalu, koja pruža savršen prirodni zaklon za vojne snage.

Iako je konvencionalna iranska mornarica pretrpjela velike gubitke u nedavnim eskalacijama, Islamska revolucionarna garda (IRGC) se oslanja na taktiku "onemogućavanja pristupa" (A2/AD).

Vojni analitičari upozoravaju da njihov arsenal i dalje predstavlja ogromnu prijetnju, jer uključuje baterije obalskih projektila, "rojeve" malih i brzih čamaca dizajniranih da preopterete radarske sisteme zapadnih brodova, ogromne kapacitete za proizvodnju dronova (gdje procjene idu i do 10.000 mjesečno), te podvodne mine i mini-podmornice.

"Slojevita odbrana" umjesto konvoja iz Drugog svjetskog rata

Kako onda zaštititi brodove? Američki predsjednik Donald Trump nedavno je najavio mogućnost da SAD ponudi osiguranje i vojnu pratnju za tankere. Slične planove o zajedničkim misijama razmatrale su i evropske zemlje poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke.

Međutim, kapetan Rowlands upozorava da se moderna zaštita brodova znatno razlikuje od slika iz historijskih filmova.

"Ljudi obično zamišljaju duge linije naftnih tankera sa ratnim brodom naprijed i nazad. Svijet je sada drugačiji. Umjesto klasičnog konvoja, primjenjuje se 'slojevita odbrana'. To podrazumijeva satelitski i zračni nadzor, korištenje bespilotnih letjelica i brodova koji stvaraju jasnu sliku na terenu, koja se onda u realnom vremenu dijeli sa brodarskim kompanijama", pojašnjava Rowlands.

Lekcije iz Crvenog mora

Zapadni saveznici već imaju iskustva sa sličnim misijama. Borba protiv somalijskih pirata bila je uspješna, ali suočavanje sa jemenskim Hutima u Crvenom moru pokazalo se znatno težim. Huti, iako daleko slabije opremljeni od Irana, uspjeli su preusmjeriti dobar dio globalne trgovine na dugu rutu oko Rta dobre nade.

Stručnjaci se slažu u jednom: kratkoročna pratnja tri do četiri broda dnevno kroz Hormuz je izvodljiva uz podršku razarača, ali dugoročno osiguravanje ovog prolaza zahtijevalo bi ogromne resurse, zbog čega bi preusmjeravanje tenzija na diplomatiju i trajno održavanje primirja moralo biti prioritet za cijeli svijet.