Azrudin Husika objasnio šta će značiti primjena CBAM-a: Jedno zanimanje će biti posebno značajno

Fokus na izvoznicima

Od 2026. počinje primjena CBAM-a zbog kojeg je izgledno drastično poskupljenje struje, roba i usluga

Moglo je biti drugačije da je Bosna i Hercegovina uspostavila unutrašnji sistem trgovine kvotama CO2 (EU ETS). Riječ je o trgovini tzv. pravom na zagađivanje. Da je Bosna i Hercegovina uspostavila unutrašnji sistem trgovine kvotama, novac prikupljen ovom trgovinom ostajao bi u zemlji. Unija smatra da je Bosna i Hercegovina imala dovoljno vremena da uradi sve ono što je bili uslovi za izbjegavanje CBAM-a.

Ne postoji precizan izračun koliko će ovo koštati bh. privredu, ali se očekuje da će taj trošak biti enorman. Taj trošak će u konačnici platiti građani.

EU duže vrijeme oporezuje svoje privrednike zbog emitovanja CO2, tako da će CBAM-om učiniti da jednako tretira svoje i privrednike iz država koje nisu njene članice. Konačni cilj je podstaći sve njih da manje emituju CO2.

Prof.dr. Azrudin Husika s Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, studijski program Procesno i okolišno inženjerstvo, u intervjuu za Klix.ba je objasnio šta će uvođenje CBAM-a značiti za Bosnu i Hercegovinu, kako bi trebalo reagirati na to i koliko će domaće kompanije plaćati za njega.

Uvođenje plaćanja naknada za emisije CO2 koje nastaju u proizvodnji dobara, kao što su metalni proizvodi, cement, električna energija i još neki, doživljava se kao namet kojim će se dodatno ugroziti konkurentnost bh. kompanija na tržištu EU. Da li će i ako da, u kojoj mjeri CBAM utjecati na konkurentnost domaćih kompanija?

Firme u EU već duži niz godina kroz EU ETS plaćaju naknade za emisije koje nastaju u proizvodnji njihovih proizvoda. To znači da su firme u EU do sada imale trošak koje njihova konkurencija izvan EU nije imala.

Zbog toga se dogodilo "curenje ugljika", što predstavlja tendenciju izmještanja proizvodnje iz Unije tamo gdje se ne plaća naknada za emisije, a onda se ti proizvodi izvoze u EU, što nema smisla jer se globalne emisije CO2 ne smanjuju, a firme čija proizvodnja ostaje u EU postaju nekonkurentne zbog troška za emisije CO2.

Da bi se izbjeglo "curenje ugljika" i firme u EU dovele na isti nivo plaćanja emisija kao i njihova globalna konkurencija, Unija uvodi plaćanje naknada za emisije koje su nastale u proizvodnji onoga što se uvozi u EU. To se ne odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu, već na sve države svijeta koje nemaju neki sistem plaćanja za emisije CO2.

Za proizvode iz onih država u kojima se plaća naknada za emisije CO2 iznos naknade prilikom uvoza u EU bit će umanjen za iznos koji je plaćen u zemlji porijekla proizvoda.

U prvoj fazi plaćaju se emisije za električnu energiju, jednostavne proizvode od metala, cement, vještačka đubriva i hidrogen. Proizvodi od drveta, plastike, betona, tekstila i dr. sada nisu obuhvaćeni ovim propisom, ali očekuje se proširenje liste proizvoda za čije emisije će se plaćati.

Kakav bi trebao biti odgovor bh. kompanija na uvođenje plaćanja za emisije CO2?

Izvoznici tzv. CBAM proizvoda od oktobra 2023. moraju kvartalno izvještavati o svojim emisijama CO2, i to u formi CBAM izvještaja koji prati svaku isporuku robe. Emisije iz 2026. plaćat će se 2027., nakon što se napravi CBAM izvještaj za 2026.

Važniji dio odgovora je ulaganje u izbjegavanje i smanjenje emisija. Emisije CO2 mogu se značajno smanjiti uvođenjem sistema upravljanja energijom, zamjenom starih mašina novim, iskorištavanjem otpadne toplote, prelaskom s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, instaliranjem solarnih elektrana za vlastite potrebe i sl.

Svim ovim mjerama smanjuju se troškovi proizvodnje, ali CBAM ih čini još isplativijim. Osim toga, emisije se mogu značajno smanjiti i izborom dobavljača ulaznih materijala. Naime, 80 posto emisija metalnih proizvoda nastaje u procesu proizvodnje ulaznih materijala. Oni koji se budu nadali da se ovaj propis EU neće primjenjivati i zbog toga ne budu ulagali u smanjenje emisija bit će nekonkurentni na tržištu EU.

Šta država treba uraditi u kontekstu CBAM-a?

Država do sada najveći dio energije troši na aktivnosti kojima bi se izuzela električna energija iz CBAM-a. Nadajmo se da će u tome uspjeti, ali male su šanse s obzirom na rokove i političku situaciju u Bosni i Hercegovini. No, bitno je naglasiti da se ostali proizvodi ne mogu izuzeti - npr. metalni proizvodi, a u metaloprerađivačkoj industriji radi više radnika nego u elektroenergetici na fosilna goriva.

Za ostale sektore, osim elektroenergetike, država može za početak računati i objavljivati emisioni faktor električne mreže, od kojeg zavise tzv. indirektne emisije koje će se plaćati od 2026. Trenutno se koristi koeficijent Međunarodne agencije za energiju koji je od 10 do 15 posto veći od stvarnog koeficijenta za Bosnu i Hercegovinu.

To će za firme značiti za navedeni postotak veće troškove za emisije zbog potrošnje električne energije iz mreže, što neće biti zanemarivo. Nadalje, država (pod čim mislim i na entitete i kantone) treba provesti programe energijske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije u svim industrijama, posebno u CBAM industrijama.

Time bi se postepeno rješavao i problem rasta troškova za električnu energiju za kompanije jer nije dugoročno rješenje ograničavati rast cijena električne energije za tržišne kupce. Posebno kada se ima u vidu da trošimo gotovo četiri puta više energije po jedinici bruto domaćeg proizvoda (BDP) od prosjeka EU. To nije samo pokazatelj (ne)efikasnosti industrije, već i čitave organizacije društva.

U svemu tome je paradoksalan rastući trend elektrifikacije industrije - sve više procesa se elektrifikuje, a firme se žale da im je električna energija skupa. Sve veći broj firmi koriste samo električnu energiju, uključujući i za grijanje, a pritom imaju vlastiti otpad koji se na energijski efikasan i okolinski prihvatljiv način može iskoristiti za proizvodnju toplote.

Uvođenje sistema trgovine emisijama (ETS) u Bosni i Hercegovini se često navodi kao dio rješenja za izbjegavanje CBAM-a. Tačno je da bi time sredstva od emisionih naknada ostajala u Bosni i Hercegovini. Uvođenje ETS-a zahtjeva vrijeme i prije svega političku saglasnost za to, što trenutno nije jasno.

Međutim, uvođenjem ETS-a moguće je da će se više od CBAM-a pogoditi oni koji ne budu ulagali u smanjenje emisija. Dakle, dekarbonizacija nema alternativu s obzirom na to da smo okrenuti tržištu EU.

Koliko će firme plaćati za CBAM?

CBAM će plaćati one firme koje uvoze CBAM proizvode u EU. Dakle, neće dolaziti faktura našim izvoznicima, ali će to plaćanje prilikom uvoza u EU biti dodatni trošak srazmjerno nastalim emisijama prilikom proizvodnje. Plaćanje se uvodi postepeno. U prelaznom periodu od 2026. do 2034. plaćat će se samo jedan dio emisija vezanih za proizvodni proces. Taj dio zavisi od emisije koja se izvijesti (CO2 po toni proizvoda) i referentne vrijednosti za dati proizvod, koju propisuje EU.

Primjera radi, ako bh. firma ima 20 posto veću emisiju po jedinici proizvoda u odnosu na referentnu vrijednost EU, za 2026. će platiti 19 posto emisija, u 2030. će to biti 50 posto i 2034. će se plaćati sva emisija. Ako su emisije bliže referentnoj vrijednosti, u prelaznom periodu plaćat će se manje. Iz ovoga se vidi jasan cilj CBAM-a, a to je smanjenje emisija CO2, a ne uvođenje trgovinskih barijera.

Šta CBAM znači za radnu snagu u Bosni i Hercegovini?

Zbog CBAM-a i još nekih faktora intenziviraju se ulaganja u smanjenje emisija u industriji (solarne elektrane, nove mašine itd.), što znači da se povećava privredna aktivnost i samim tim zapošljavanje, a pritom se smanjuju troškovi za energiju i često se smanjuje zagađivanje zraka takvim ulaganjima.

Osim toga, CBAM-om se povećava značaj nekih zanimanja, posebno zanimanja za proračun emisija, ugljičnog otiska i sl. U posljednje vrijeme sve je više upita iz firmi za angažman inženjera koji su obučeni za takve poslove.

Mi na Mašinskom fakultetu UNSA na studijskom programu Procesno i okolinsko inženjerstvo obučavamo studente za ovakve poslove. U kratkoročnom periodu gotovo sve srednje i velike firme će imati takve inženjere jer će im se isplatiti njihov rad kroz smanjenje emisija i pouzdan proračun tih emisija.