Nove rute
18

Alternative za ruski plin - od Angole do Amerike

F. H.
Wilhemshaven jedna od mogućih lokacija za planirani njemački LNG terminal (Foto: EPA-EFE)
Wilhemshaven jedna od mogućih lokacija za planirani njemački LNG terminal (Foto: EPA-EFE)
Evropske zemlje intenzivno tragaju za uvoznicima koji bi zamijenili ruski plin na evropskom tržištu. Rusija je zadovoljava 40% tržišta Evropske unije. Bosna i Hercegovina je međunajguroženijim jer je u potpunosti ovisna o ruskom plinu.

Postoji veliki nesrazmjer u ovisnosti o ruskoj nafti na evropskom kontinentu. Tako Velika Britanija samo 5% svojih potreba zadovoljava iz Rusije, dok Srbija zadovoljava 89%, Finska 94%, a u posebno lošem položaju je Bosna i Hercegovina kojoj je jedini dobavljač plina Rusija.

Evropska Unija je donijela odluku da do 2023. godine ovisnost o ruskom plinu smanji za dvije trećine. Aleksandar Novak, zamjenik ruskog premijera je izjavio kako bi odbijanje kupovine ruskog plina imalo katastrofalne posljedice po evropsko tržište.

Sa druge strane i Rusija je ovisna o evropskom tržištu. Od izvoza plina u Evropu, Rusija je uprihodila više od 50 milijardi dolara. Daleko najveći ruski klijent su bile evropske zemlje.

Prema istraživanju Tony Blair Instituta najveći problem za Evropu predstavlja srednjoročni period. Kratkoročno postoje dovoljne rezerve da se amortizuje nedostatak ruskog plina, a dugoročno je moguće izvršiti transformaciju na obnovljive izvore energije. Postoji nekoliko država koje mogu ponuditi alternativu za ruski plin

Sjedinjene Američke Države

Toby Rice, direktor najvećeg američkog proizvođaća prirodnog plina EQT je u izjavi za BBC potvrdio da SAD mogu lahko nadomjestiti ruski plin. U ovome slučaju se radi o tzv. ukapljenom plinu (LNG). Evropa već uvozi tri četvrtine američkog izvoza ovog energenta.

Norveška

U 2019. godini, Norveška je zadovoljavala 16% evropskog tržišta plinom. Do kraja godine bi Norveška mogla povećati izvoz plina za količinu između 15 i 30 milijardi kubnih metara. Ipak, Norveške mogućnost proizvodnje je blizu njenih maksimalnih kapaciteta.

Alžir

Alžir je u 2019. godini ispunjavao 8% evropskih potreba za plinom. Prema izjavi iz španske vlade postoji mogućnost da poveća izvoz plina iz Alžira. Također, planovi uključuju da se izgrade kapaciteti za uvoz do 10.7 milijardi kubnih metara na godišnjem nivou.

Katar

Katar, jedan od najvećih proizvođaća LNG plina je poručio kako niko ne može zamjeniti Rusiju na tržištu jer je većina proizvodnih kapaciteta vezana dugogodišnjim ugovorima.

Italijanska kompanija ENI je ušla u vlasništvo dva plinska postrojenja na jugu Alžira što bi trebalo ubrzati razvoj alžirske energetske infrastrukture.

Angola

Jedan od mogućih izvora plina je i Angola u kojoj su BP i ENI formirali novu kompaniju koja bi se trebala baviti proizvodnjom nafte i plina.