Adis Jugo: "Sarajevo nije slučajan izbor, Sarajevo je statement"

Inženjer po vokaciji, lider po prirodi, a vizionar po izboru, danas stoji iza nekoliko uspješnih međunarodnih projekata, među kojima su run.events, softverska platforma koja redefiniše industriju evenata, i ECS, najveći Microsoft partner event u Evropi.

Njegova karijera svjedoči o hrabrosti da se napravi zaokret onda kada je najteže, ali i o uvjerenju da je zajedništvo, povjerenje i iskrenost u timu važnije od bilo koje tehnologije.

U razgovoru koji slijedi, Jugo otkriva ključne trenutke svoje karijere, filozofiju vođenja ljudi i ideju iz koje je rođen Adriatics Tech Summit, događaj koji Sarajevo pozicionira kao novu tačku na globalnoj mapi inovacija.

Kada se osvrnete na svoj put od osnivanja daeneta do današnjih uloga, koji trenutak vidite kao prekretnicu u svojoj karijeri?

To je zasigurno 2010. godina kad sam otišao iz firme kojoj sam bio suosnivač, što je bilo dosta bolno ali meni lično u tom momentu i potrebno. Nekada jednostavno mora tako. Nakon toga se opet oslobodila neka kreativna energija za koju sam u jednom momentu pomislio da je nekako bila nestala. Od tada činim i pokušavam sve što je u mojoj moći da tu energiju nikada više ne izgubim. Za sada, i gledajući oko sebe, čini mi se da mi to dosta dobro ide.

Na koje projekte iz prošlosti, bilo da su vezani za razvoj softvera ili organizaciju konferencija, posebno volite ukazivati kao na primjere uspjeha?

Hm, teško pitanje. Izdvojio bih ipak možda dva trenutna projekta: ECS, konferenciju koja je iz "ničega" postala najveći evropski Microsoft partner event koji posjećuje 3.000+ ljudi iz godine iz godinu. Naravno, ovo "ničega" je u biti potpuno netačno - sati, dani i mjeseci luđačkog rada se investiraju svake godine sa ciljem da svako sljedeće izdanje bude još bolje, da predavanja budu još bolja, da networking bude još bolji. To nije "ništa", to je jako puno. Zato, kada kažem "ništa" ili "ničega", mislim na to da su tu konferenciju napravili ljudi koji nisu imali background u event agencijama, koji to nisu radili generički i kao "još jedan event", nego je to bio proizvod zalaganja, volje i strasti da se napravi dobra stvar.

Drugi projekt je definitvno run.evets, i jako smo ponosni što za njega sve češće čujemo da je najbolja softwerska event platforma na svijetu. Nastala je iz inata, kada smo, nakon više propalih pokušaja korištenja postojećih platformi dostupnih na tržištu, rekli ono naše famozno "E, dosta je više!". Svi naši pokušaji korištenja drugog softwarea su padali na tome da ljudi koji su taj software pravili nas ili nisu mogli ili nisu htjeli razumjeti. A najčešće, zapravo, uopće nisu razumjeli event business. Kompliment koji me najviše raduje u razgovorima sa novim klijentima je kada nam kažu: "Mi tačno vidimo da razumijete naš biznis i naše probleme.". O, da. Itekako razumijemo. I bolje nego što mislite.

Kako biste opisali svoj stil vođenja timova? Šta je najvažnije kada gradite kulturu unutar organizacije?

U jednom periodu svog života, u ranim 2010. radio sam kao konzultant i vodio IT projekte za velike korporacije, to su klijenti od 50.000 i više zaposlenih. Bio sam odgovoran za timove sa preko 100 ljudi. To je bilo zanimljivo, a i jedna velika škola. Po prvi put u životu nisam znao ljude koji su mi bili podređeni. Bilo ih je jednostavno previše da bi ih sve mogao upoznati. Zanimljivo je kako ljudski mozak tada reaguje u samoodbrani - čovjek počne kolege posmatrati isključivo kao nekoga zaduženog za određeni zadatak ili dio projekta. U takvoj situaciji odlazak ili dolazak novih ljudi u tim više ne predstavlja problem. Jednostavno, zadaci se dodjeljuju nekome drugom. Pri svemu tome, za jednu stvar čovjek zaista mora imati stomak, jer u svim velikim korporacijama je "up or out" zadani mentalitet i princip rada sa ljudima. Znači, ili napreduješ ili letiš van. U takvoj atmosferi je nemoguće izgraditi povjerenje u timu, jer svako svakome pravi "sačekušu".

Kada smo prije desetak godina krenuli sa ovim što sada radimo, imao sam jako puno otvorenih pitanja u glavi, ali istovremeno i jednu stvar koju sam dobro znao: htio sam opet poznavati svakoga iz našeg tima. Mi smo mali tim, nas je 25, ali se ponašamo kao Sparta. Svako svakome čuva leđa. Svako će za svakoga "u rat".

Tri su osnovna principa: transparentnost u komunikaciji (reci, brate, šta misliš), pouzdanost, i, kako sam već spomenuo, povjerenje i svijest da smo uvijek tu jedni za druge, bez obzira šta da se desi. Svako u timu razumije ne samo šta radimo već i zašto to radimo. Kada ljudi razumiju "zašto", kada se mogu identificirati s time, sve je puno lakše. To povjerenje unutar ekipe je dovelo do još jednog efekta. Mi faktčki nemamo fluktuaciju u timu. Osim dolaska novih ljudi kada nam trebaju pojačanja, ljudi jako, jako rijetko odlaze. Sa nekim ljudima iz našeg tima ja radim evo preko 20 godina.

Koja je vrijednost ili lična misija koja vas pokreće u svim profesionalnim angažmanima?

"Tehnologija je tu da pomogne". Zaista vjerujem u to. Od mojih prvih početaka u ranim tinejdžerskim godinama s osmobitnim kompjuterima tamo sredinom osamdesetih, do evo danas kada gledamo kako umjetna inteligencija "protutnjava" kroz sve sfere društva (definitivno ne samo kroz tehnologiju, nego baš kroz sve sfere društva), mišljenja sam da je svaka tehnologija apsolutno nebitna ukoliko direktno, konkretno, mjerljivo ne pomaže nekome u svom poslu. Na žalost danas je sve više tehnologija za koje se može komotno primijeniti ona Grumfova "Čemu ovo služi a uz to i ne radi?".

Kada gledate unaprijed, koje ambicije postavljate za sebe i svoje timove u narednim godinama?

Sa run.events želimo redefinisati kako se organizuju eventi i razdrmati jednu užasno učmalu industriju punu straha i pogrešnih navika. Pravimo software koji je zabavan, koji je dobar, koji ljudi vole. Cilj je vrlo jednostavan, postati leader na svjetskom tržištu event management platformi u sljedećih pet godina. Što se tiče ecs.events, želimo nastaviti praviti konferenciju sa koje ljudi svaki put odlaze uz osmijeh i srećni što su bili tu. U maju smo, nakon ovogodišnjeg ECS-a, dobili preko 800 javnih recenzija, što na društvenim mrežama, što u blogovima, što na TikToku i sličnim video platformama. I, pazite sad, niti jedna jedina nije bila negativna. Ono, ljudi odoše kući punih glava i punog srca. Šta ti treba više?

Otkud ideja za pokretanje Adriatics Tech Summita, šta je bio glavni motiv?

Vrlo jednostavno. Ovaj grad, i Bosna i Hercegovina, ali i region, ima ogroman tehnološki potencijal koji se ne vidi baš uvijek. Imamo briljantne developere (naš R&D tim je distribuiran između Sarajeva i Nice u Francuskoj), imamo ljude sa dobrim idejama, ali nedostaje nam platforma za globalno pozicioniranje. E, zato smo napravili Adriatics Tech Summit, koji neće biti tek još jedna konferencija. Želimo dovesti najbolje predavače na svijetu. Zaista, najbolje, bez ikakvog kompromisa. Sa jedne strane, učesnici od njih mogu puno naučiti, a sa druge strane, oni se mogu uvjeriti u potencijal Sarajeva, BiH, regiona. Nadam se da će se desiti što više razgovora, što više popijenih kafa, da će se pojesti što više ćevapa i da će se roditi i razmijeniti što više ideja, da će se stvoriti što više partnerstava. Fraza da je Sarajevo Evropa ili svijet je ofucana - stalno ponavljanje te fraze, a bez konkretne akcije, nikome ništa ne donosi. Mi, evo, želimo da se odmaknemo od tih fraza i uradimo konkretne stvari. Dovodimo 80 najboljih svjetskih stručnjaka iz njihovih oblasti u Sarajevo. Hajde onda da toga stvorimo platformu od koje će svi imati konkretnu i mjerljivu korist.

Zašto ste odlučili da Sarajevo bude domaćin konferencije i kakvu poruku želite poslati tim izborom?

Dobro, pa kakvo je to pitanje (smijeh)? Sarajevo nije slučajan izbor, Sarajevo je statement. Grad ima jedinstvenu energiju, mješavinu znanja i pozitivnog ludila. Nijedan grad na planetu ti ne može brže isprazniti baterije i onda ih opet još brže napuniti. Zbog toga apsolutno mislim da je Sarajevo idealno mjesto za organizaciju world-class tech eventa. I znate šta - kada smo odlučili da ovo radimo, pozvali smo 12 predavača koje smo namjeravali predstaviti kao VIP predavače. U roku od pola sata svih 12 je pristalo i reklo "apsolutno dolazimo". Jedan od razloga takvog odgovora je zasigurno i to da je event u Sarajevu.