Dio iz autobiografije
134

Kako je osnivač dm-a govorio o poslu i novcu: "Plata nije za urađeni posao, već za život"

Piše: B. R.
Götz Werner, osnivač dm-a (Foto: dm/Alex Stiebritz)
Götz Werner, osnivač dm-a (Foto: dm/Alex Stiebritz)
Götz Werner, osnivač njemačkog lanca drogerija dm koji posluje u cijeloj Evropi, napisao je autobiografiju "Na šta nikad nisam računao (Womit ich nie gerechnet habe)", a koja je dostupna i na bh. tržištu.

U svojoj knjizi je, između ostalog, izrazio mišljenje o poslu i novcu kao takvima. Naime, razlikovao je dvije vrste radnika. Jedni su oni koji znaju da jedini imaju uvid u nešto i da će se bez njih sve urušiti. Drugi su oni čiji posao može raditi neko drugi. Za njih je ukazao da se ne može dovoljno često podsjećati na to da je dobro i vrijedno da urade svoj posao, što je objasnio na primjeru brojnih porodica tokom blagdana.

"Jednom godišnje možete umjetnički okititi jelku, u čemu će vam svi poželjeti pomoći. No, kada navečer bude trebalo pokupiti smeće, niko se neće javiti: 'Evo, ja ću'. Upravo zbog toga je važnije prenijeti ljudima da posao može donositi različite vrijednosti - jednu nama samima jer nam omogućava da se, izvršavajući ga, nastavimo razvijati i skupljati iskustva, a drugu zajednici", ukazao je Werner.

Objasnio je zašto misli da novac nije nužno motivacija u poslu, odnosno da može imati suprotan učinak. Upozorio je da novac zapravo može zasjeniti sam smisao onoga što se radi.

"Kada ljudi rade otuđeno, uskog pogleda i kada ne razumiju u koju svrhu daju lični doprinos, kakav god on bio, onda im nedostaje snage i motivacije da se potrude. Ko u svom radu samo očekuje platu koju treba zaraditi na kraju mjeseca ili samostalno dubokoumno teoretiše o isplati provizije, taj neće dobro uraditi svoj posao, nego će to raditi što je brže moguće i dovoljno dobro kako slučajno ne bi propala isplata provizije", naglasio je.

Pozvao se i na, kako je naveo, brojna psihološka istraživanja i ispitivanja prema kojima su oni koji znaju zašto i u koju svrhu je potreban njihov rad spremni da postignu pravi uspjeh i nalaze se u pravom položaju za to.

"Što je snažnije njihovo uvjerenje u to da njihov posao ima smisla, to se više zalažu. Tako ponekad dolazi do toga da ostvaruju zapanjujuće velika postignuća, pri čemu rastu daleko iznad svojih mogućnosti - jednostavno zato što je njihovo zalaganje u nekoj situaciji zaista potrebno. Istraživanje je pokazalo da ljudi manje razmišljaju o svojoj plati nego o zadovoljstvu kolega u svojoj blizini", dodaje.

Kako je zaključio Werner, pojednostavljeno rečeno: smisao pobija novac.

"Meni je to potpuno evidentno: ekonomija podrazumijeva da smo aktivni jedni za druge, rezultat rada je individualan doprinos uspjehu zajednice. Za to se ljudima mora pružiti priznanje. Ljudi novac ne trebaju kao platu za urađen posao, nego za život", istakao je.

Ponovio je da posao postoji kako bismo se razvijali, kako bismo rasli i tako nadmašili vlastite mogućnosti.