Penzioner Radoje Zeković, na čijem se imanju nalazilo najveće rudarsko okno, priča da je u tom brdu bio tunel sa više hodnika i kancelarijom za poslovođu, gdje je ruda vađena na najprimitivniji način miniranjem i kopanjem.
"Miniralo se sporogorećim štapinom da bi se poslije eksplozije dim i prašina što prije razišli i rudari ušli u rudnik. U brdu je bio probijen vertikalni otvor dubok dvadesetak metara koji je služio kao ventilacija", prisjeća se Zeković.
Rudari, njih pedeset u svim oknima, tovarili su rudu na vagonetiće, istovarali je ručno ispred jame, a onda je kamionima odvožena do željezničke stanice u Vardištu, pa vozom "ćirom" do Željezare Vareš.
"Željezničke šine nisu mogle zbog terena da budu postavljene na brdu i oknu Brezjak, pa je ruda od njega do puta dovožena volovskim zapregama", kaže Zeković.
Na desnoj obali rijeke Jablanice bio je probijen poseban tunel u kome se čuvao eksploziv namijenjen za miniranje.
Leksija Zečević iz Gornjeg Vardišta sjeća se da je u rudniku tokom jedne noći došlo do nesreće u kojoj je poginuo rudar.
"Eksplozije u rudniku su bile skoro svakodnevne, a sjećam se da je poslije jedne od njih presušio najbolji izvor u blizini moje kuće i voda se pojavila na drugoj strani brijega", priča Leksija.
Sada su sva rudarska okna poluzatrpana i u njih niko ne ulazi. Iz nekih izlazi masna voda pa stoka neće da je pije.
Posljednjih godina nekoliko puta je pokušano da se u Vardištu ponovo otvori rudnik željezno – niklonosne rude. Mišljenja o ovom projektu su oprečna - od toga da bi se otvaranjem rudnika uništila prirodna sredina do tvrdnji da bi eksploatacija rude otvorila na stotine radnih mjesta.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
