Mit o tulipanima: Zašto prva finansijska kriza u historiji nije bila onakva kakvom je često prikazuju

Prema Univerzitetu Oxford, analize pokazuju da je rast cijena lukovica tulipana u Nizozemskoj bio kratkotrajan fenomen s minimalnim ekonomskim posljedicama, koji je pogodio samo uski krug bogatih trgovaca.

Iako se u udžbenicima i medijima i danas navodi kao školski primjer masovnog ludila i sloma tržišta, tulipomanija iz zime 1636-1637. godine nije izazvala opći privredni kolaps.

Nizozemska je u to vrijeme bila najbogatija država na svijetu, čija je snaga bila zasnovana na globalnoj trgovini, pomorstvu, tekstilu i žitu. Kada je špekulativni balon puknuo, nije bilo masovnih bankrota, opće nezaposlenosti niti dugotrajne depresije.

Kako je satira postala historijska činjenica

Glavni krivac za širenje ovog mita jeste britanski pjesnik i novinar Charles Mackay i njegova izuzetno popularna knjiga iz 1846. godine.

Mackay se u svom opisu tulipomanije oslonio na anonimne pamflete iz 17. stoljeća, koji su pisani kao političko-religijska satira sa ciljem ismijavanja pohlepe. Iako su ti pamfleti bili preuveličani tekstovi, Mackay ih je predstavio kao činjenice, tvrdeći da su svi slojevi društva propali zbog tulipana.

Ta se priča od tada neumorno ponavlja kad god se raspravlja o savremenim finansijskim balonima.

Šta se zapravo dogodilo

Lukovice tulipana se nisu kupovale da bi se sadile u vrtu. Predmet trgovine bili su sami ugovori, papiri kojima se garantovalo pravo na buduću kupovinu lukovice, a kojima se trgovalo kao finansijskim instrumentom radi brze zarade na razlici u cijeni.

Trgovali su izuzetno bogati trgovci i kolekcionari kojima su rijetke sorte tulipana bile statusni simbol i hobi.

Trgovalo se ugovorima za lukovice koje su u tom trenutku još uvijek bile u zemlji. Kada je balon pukao i potražnja nestala, ti papiri su preko noći postali bezvrijedni, a sudovi su ih tretirali kao obične kockarske dugove koji se ne moraju platiti.

Zašto visoke cijene nisu bile sasvim neracionalne

Rijetke i egzotične vrste tulipana, poput čuvene Semper Augustus, bile su izuzetno malobrojne. Zbog biologije biljke i dugog procesa razmnožavanja, ponuda nije mogla brzo zadovoljiti potražnju.

Kupovina rijetke lukovice za visoku sumu imala je poslovnu logiku za uzgajivača koji je računao da će iz nje u narednim godinama dobiti nove bočne lukovice i višestruko povratiti uloženo.

Slične pojave visokih cijena rijetkih biljaka zabilježene su i u Francuskoj s tulipanima te u Engleskoj s orhidejama tokom edvardijanskog doba, gdje su pojedini primjerci prodavani po cijeni čitavih imanja.

Kulturološki i društveni značaj

Ono što je posmatračima u 17. stoljeću zaista bilo neobično i podložno podsmijehu nije bio sam finansijski mehanizam, već činjenica da su ljudi spremni izdvojiti čitava bogatstva na prolaznu ljepotu jednog cvijeta.

Međutim, vrijednost bilo koje robe u društvu često leži u statusu koji ona donosi. U tom smislu, i tržište i njegovi učesnici ponašali su se racionalno u okviru svog vremena, a legenda o tulipomaniji preživjela je do danas prvenstveno zbog svoje dramatičnosti i poučne priče o ljudskoj prirodi, a ne zbog ekonomskih činjenica.