Kešetović: Štampanje novca se priželjkuje, upitno da li će se BiH vratiti investicije u autoceste
U kontekstu odbijanja seta zakona o povećanju akciza, Kešetović kaže da se birokratski sistem samodoprinosa, kao parafiskaliteta iz socijalističkog sistema, pokušava zamijeniti sistemom nametanja posebnih poreza kroz sistem trošarina ili pristojbi.
"Takvih pokušaja je bilo. Bezvrijedne obveznice za prugu Beograd – Bar. Brojni su bili pokušaji uvođenja tzv. patriotskih zajmova. Novi pokušaj vlasti, nakon četvrt vijeka od rušenja socijalističkog sistema i tranzicije, ima karakter poreske presije ili prisile. Nemoć vlasti da razvije osnovne elemente tržišne ekonomije ispoljava se u prisili ili ius imperium, odnosno, na principu jači tlači", rekao je Kešetović.
On dodaje da samo ishodište destiniranih i nealociranih anticipativnih javnih prihoda leži u samom značenju pojma kreditnog boniteta ili javnog duga. On dodaje da teza o umjerenoj zaduženosti nema svoje utemeljenje jer se mora mjeriti s dohodovnom sposobnosti poreskih obveznika.
"Pokriće kroz kreditno zaduženje u dijelu anticipiranog prihoda po osnovu posebnih poreza tzv. akciza ili trošarina je izvan svake logike poreskog sistema. Ustvari se radi o raspodjeli dohotka i alokaciji bez utvrđene logike stabilizacije sistema. Time su zanemarena tri osnovna principa fiskalne politike: raspodjela, alokacija i stabilizacija", kazao je Kešetović.
Kako kaže, sama logika sistema ovakvog načina distribucije dohotka je izvan svakog sistema. Naime, osnovni princip kreditnog odnosa počiva na principu povjerenja.
"Po toj logici potencijalni kreditori za sredstva tačno utvrđene namjene nemaju povjerenje da će se stvoriti dohodak koji će omogućiti povrat investicije. S obzirom na to da se radi o javnom dobru polazi se od tzv. teorije korisnosti ili žrtve. Znači, poreski obveznici moraju podnijeti žrtvu da bi imali korist koja nema utemeljenje u povratu investicije", kazao je Kešetović.
On dodaje da primjer takvog ulaganju imamo u susjednoj državi Hrvatskoj, sa zaduženjima koja su narasla u visini godišnjeg BDP-a, dok su unutrašnji dugovi produkovali "lex Agrokor" i dubiozu od nekoliko milijardi eura ili više od desetine milijardi KM.
"Tzv. monetizacija dugova u oba primjera se odvija na različitim nivoima. Ova naša na fiskalnom, a ona druga na monetarnom. Tzv . mjenica je samo instrument osiguranja plaćanja i očito će izazvati 'krater' ili 'gep' kod dobavljača. Kreditori s bankarskim pokrićem će poravnati rizike s profitima. U našim uslovima to će platiti poreski obveznici kroz namirivanje dugova javnom sektoru javnih ustanova, javnih preduzeća i državnog aparata", kazao je Kešetović.
Ističe da će "gep" javne potrošnje pokriti poreski obveznici jer štampanja novca nema, iako se priželjkuje, jer su sve oči uprte u devizne rezerve u stranoj ili tzv. rezervnoj valuti koja je pokriće domaćem 100 posto konvertibilnom novcu.
"Bez obzira na to koliko sve izgledalo naivno i na prvi pogled benigno, radi se o sofisticiranom modelu monetizacije neproduktivne javne potrošnje bez obzira na to javlja li se ona u dohocima brojno nezaposlenih i neproduktivnih u javnom sektoru ili tzv. proizvodnih investicija koji ne donose profit , odnosno zaradu. Sva logika sistema pokazuje da se neće odustati od oporezivanja kroz sistem posebnih poreza za autoceste, nego će proizvesti posebne zahtjeve za nove namjenske namete za 'pokriće gubitaka željeznice', 'gubitaka rudnika', tzv. 'zdravstveni porez' za pokriće gubitaka u zdravstvenim ustanovama i fondovima ili pak novi porezi za nove penzionere u zamjenu za sistem doprinosa na platu", smatra Kešetović.
Kako kaže, stoga i logika poreza na dohodak nema tzv. efekte regresivnosti, jer bi se u principu morala odnositi na tzv. lični odbitak koji seže najmanje do visine prosječne potrošnje porodice tzv. "potrošačke korpe".
"Stoga se prividno stavlja u odnos zbir visine toplog obroka i najniže plate koji daje 'famozni' zbir ličnog odbitka od 700 KM, oko 40 posto potrošačke korpe prosječne porodice, što je ispod granice siromaštva. Stoga se politika oporezivanja u nerazvijenim ekonomijama mora vratiti na princip tzv. poreskog monizma u zamjenu za tzv. poreski pluralizam sa svim oblicima nadoporezivanja, dvostrukog oporezivanja i kumuliranja poreza kroz razne oblike parafiskaliteta u formi taksi, naknada, prireza i razreza", rekao je Kešetović.
Kešetović dodaje da je "poreska prašuma" eldorado za utaju poreza i bježanje u sivu zonu ekonomije te da uvođenje akciza na tečna goriva i oporezivanja ličnih primanja koja imaju karakter materijalnih troškova nema opravdanje u neefikasnosti poreske administracije.
"Zato tzv. plavi dizel nije opravdanje jer se isti podrazumijeva u urođenim sistemima. Širenje poreske osnovice kod poreza na dohodak nema svoje utemeljenje kroz oporezivanja materijalnih troškova koji imaju karakter ličnih primanja. Logika sistema nameće promjenu sistema doprinosa i prelazaka na jednu stopu doprinosa, na platu na ime generacijske solidarnosti ili isplate penzija te prelazak na tzv. sistem budžetiranja zdravstvenih usluga na teret poreza koji imaju opći karakter i nisu destinirani nego su dobrom budžetskom politikom u funkciji prioriteta potreba svih građana", rekao je Kešetović.
On zaključuje da bi se na taj način ispoštovali i osnovni principi javne potrošnje u opštosti prema karakteru potrošnje, prioritetu zadovoljenja potreba, efikasnosti kao kriteriju trošenja i štednji kao principu raspolaganja javnim novcem.
"U tom slučaju i budžet dobija sveobuhvatne funkcije sa stanovišta efikasno vođene ekonomske politike. Nosioci vlasti u tom slučaju u potpunosti odgovaraju poreskim obveznicima. Dok se neselektivno i nesistemski uvode dažbine nema odgovornosti i poštenja u raspolaganju javnim novcem. Stoga građani sve oblike novog oporezivanja shvataju kao teret rastrošne i neefikasne vlasti. Izgovori u kilometrima cesta, očito, nisu valjani, jer praksa pokazuje sasvim drugo", rekao je Kešetović.
