Kako je dolar postao vodeća valuta u svijetu: Od "osiromaši svog susjeda" do "prekomjerne privilegije SAD-a"
Zbog toga Sjedinjene Američke Države imaju pojedine prednosti, kao što su lakše pozajmljivanje novca u inostranstvu i izricanje finansijskih sankcija. No, dio stručnjaka smatra da moć dolara šteti američkim saveznim državama s velikim izvozom jer za posljedicu ima trgovinski deficit i gubitak radnih mjesta.
Postoji mogućnost da dominacija dolara bude okončana. Naime, mnoge zemlje u razvoju nastoje trgovati nekorištenjem dolara, što je proces dedolarizacije. Ovo je postalo izraženo nakon početka ruske agresije na Ukrajinu i pandemije koronavirusa. Međutim, procjena je da dolar kao vodeća rezervna valuta neće uskoro biti zamijenjen.
Šta je rezervna valuta
Rezervna valuta je strana valuta koju centralna banka ili trezor neke države ima kao dio formalnih deviznih rezervi. Te rezerve postoje iz nekoliko razloga, među kojima su da se prebrode ekonomski šokovi, plati uvoz, servisiraju dugovi i snizi vrijednost vlastite valute.
Brojne zemlje ne mogu pozajmljivati novac ili plaćati stranu robu svojom valutom jer je dobar dio međunarodne trgovine u dolaru. Shodno tome, primorane su imati rezerve da bi uvoz učinile stabilnim tokom krize i uvjerile povjerioce da mogu platiti svoj dug.
Centralna banka kupovinom i prodajom valuta na otvorenom tržištu može utjecati na vrijednost valute svoje države, čime se osigurava stabilnost i povjerenje investitora. Primjera radi, ako se vrijednost brazilskog reala počne snižavati tokom ekonomske krize, Centralna banka Brazila može iskoristiti svoje devizne rezerve da bi povećala vrijednost reala. Suprotno tome, države mogu intervenirati da bi spriječile aprecijaciju (rast vrijednosti) svoje valute kako bi svoj izvoz učinile jeftinijim.
Većina zemalja želi da svoje rezerve drži u valuti s velikim i otvorenim finansijskim tržištom kako bi u bilo kojem trenutku imale siguran pristup svojim rezervama. Centralne banke često imaju određenu valutu u obliku državnih obveznica. Američko tržište obveznica je daleko najveće i najlikvidnije na svijetu. Obveznice ove države je najlakše kupiti i prodati.
Međunarodni monetarni fond (MMF), inače odgovoran za praćenje međunarodnog monetarnog sistema, priznaje osam glavnih rezervnih valuta, a to su australski dolar, britanska funta, kanadski dolar kineski juan, euro, japanski jen, švicarski franak i američki dolar koji čini 59 posto globalnih deviznih rezervi.
Kako je američki dolar postao vodeća rezervna valuta
Status američkog dolara kao globalne rezervne valute zacementiran je poslije Drugog svjetskog rata. Pretpostavke za to nastale su dogovorom 44 države na konferenciji u Bretton Woodsu u SAD-u 1944., a na kojoj je donijeta odluka i o formiranju MMF-a i Svjetske banke. Dio ekonomista smatra da je dolar prestigao funtu kao vodeća rezervna valuta još 1920-ih dok drugi smatraju da je dolar zapravo prva prava rezervna valuta.
U Brettonu Woodsu se pristalo na stvaranje sistema deviznih kurseva, čime se svaka zemlja obavezala da vrijednost svoje valute veže za dolar koji je i sam bio konvertibilan u zlato po vrijednosti od 35 dolara po unci (28,35 grama). Ovo je učinjeno kako bi se osigurala stabilnost i spriječili valutni ratovi.
Jedan takav rat, poznat kao "osiromaši svog susjeda (beggar-thy-neighbor)", dogodio se 1930-ih. "Osiromaši svog susjeda" je značio napuštanje zlatnog standarda i devalvaciju svoje valute kako bi se stekla konkurentska prednost.
No, SAD do 1960-ih nisu imale dovoljno zlata da pokriju dolar koji je bio u opticaju izvan SAD-a, što je stvorilo strah da će nestati američke zlatne rezerve. Nakon neuspješnog pokušaja spašavanja sistema uspostavljenog u Bretton Woodsu, predsjednik SAD-a Richard Nixon je 1971. suspendirao konvertibilnost dolara u zlato, što je značilo kraj sistema deviznog kursa uspostavljenog u Bretton Woodsu.
No, 10 vodećih razvijenih država je nekoliko mjeseci kasnije sklopilo Smitsonijanski sporazum u cilju da spasi bretonvudski sistem, i to devalviranjem dolara i većom oscilacijom kurseva, ali je to bilo kratkog vijeka. Do 1973. je postojao sistem uglavnom fluktuirajućeg kursa.
Mnoge zemlje i dalje upravljaju svojim deviznim kursevima, dozvoljavajući im da fluktuiraju unutar određenog raspona ili vezivanjem vrijednosti svoje valute za drugu valutu, kao što je dolar. Osim što je glavna rezervna valuta u svijetu, dolar je osnovno sredstvo u trgovini glavnim robama.
Prednosti za SAD
Status dolara kao vodeće rezervne valute nazvan je "prekomjernom privilegijom SAD-", što je konstatacija bivšeg francuskog ministra finansija Valeryija Giscarda d’Estainga 1960-ih. Francuski političari su tada vjerovali da se svjetskom potražnjom dolara osigurava jeftino finansiranje američkih investicija u inostranstvu. Vremenom je američka trgovina dobila održiv deficit, dijelom podržan globalnom potražnjom za dolarom.
Ta potražnja znači i to da Amerika svoje dionice prodaje po nižim cijenama. Potražnja za tim obveznicama dovodi to toga da ne mora plaćati visoku kamatu kako bi privukla kupce i pomaže joj da smanji trošak svog značajnog vanjskog duga. Međutim, pojedini stručnjaci smatraju da je ovo skromna prednost, ukazujući na to da se i druge razvijene zemlje mogu zaduživati po niskim stopama.
Naime, bivši predsjednik Federalnih rezervi (FED) SAD-a Ben Bernanke tvrdi da su smanjenje američkog udjela u globalnoj ekonomiji i rast drugih valuta, poput eura i jena, narušili prednost SAD-a.
Centralnom ulogom dolara u sistemu globalnog plaćanja povećava se snaga američkih finansijskih sankcija. To podrazumijeva da skoro svaka transakcija u dolaru širom svijeta može biti podložna američkim sankcijama. Ova mogućnost je iskorištena i za sankcionisanje Rusije zbog agresije na Ukrajinu. No, pojedini upozoravaju da se agresivnom upotrebom sankcija može ugroziti hegemonija dolara.
Kineski juan je u međuvremenu u Rusiji postao valuta kojom se najviše trguje, objavila je američka organizacija Vijeća za međunarodne odnose (Council on Foreign Relations).
