Edis Ražanica o sporu oko PDV-a u kartičnim transakcijama: Banke ne traže poseban tretman; moguć rast cijena

Naime, u UIO smatraju da su Zakonom o PDV-u obavezni naplaćivati PDV na spomenute provizije dok banke smatraju da nisu Zakonom obavezane na to.

Sparkasse, Ziraat i Nova banka su u prvostepenom postupku izgubile spor. Osim spomenutih, spor s UIO imaju Addiko, ASA banka, Atos, BBI, Intesa Sanpaolo, Unicredit, MF banka, NLB i Poštanska štedionica. Spor je pokrenut nakon što je UIO 2023. prvi put počeo naplaćivati PDV na bankarske provizije za kartična plaćanja.

Direktor Udruženja banaka u Bosni i Hercegovini Edis Ražanica je u intervjuu za Klix.ba govorio o ovom sporu. Osvrnuo se na to kako je UIO naknade na kartična plaćanja nekada tretirao, a kako ih sada tretira, u čemu se razlikuje pozivanje dvije strane na Zakon o PDV-u, da li je tačno da konačni iznos oko kojeg se spore doseže 100 miliona KM, gdje banke vide rješenje, kako je ovo pitanje regulirano u drugim državama i da li će ishod spora utjecati na potrošače.

Tema razgovora je bila kako komentira mišljenje da su bankarske naknade za kartična plaćanja u Bosni i Hercegovini mnogo više nego u brojnim drugim evropskim zemljama.

Kako je UIO pitanje bankarskih naknada tretirao prije, a kako tretira sada?

UIO je više decenija kontinuirano kontrolirao PDV obaveze banaka, uključujući i segment kartičnog poslovanja, i u tom dugom periodu nikad nije zahtijevao obračun PDV-a na usluge koje globalne kartične kuće pružaju bankama.

U više navrata, uključujući i pisano mišljenje iz 2019. godine, konstatirali su da se takve usluge tretiraju kao sastavni dio pružanja finansijskih usluga i stoga nisu predmet PDV-a te su i tom prilikom pisanim putem potvrdili svoj stav koji primjenjuju više decenija. Banke su u svom poslovanju postupale u skladu s tim mišljenjima, Zakonom o PDV-u i dugogodišnjom praksom.

Promjena se dogodila tokom kontrola 2023., kada je UIO bez najave ili izmjene propisa zauzeo potpuno suprotan stav u odnosu na svoje ranije višedecenijsko postupanje i praksu te zatražio obračun PDV-a na usluge kartičnih kuća, uključujući i retroaktivne
obračune za ranije godine. Tom novom praksom dovelo se do potpuno novog poreznog tereta, neujednačenog tretmana banaka i izazvala ozbiljna zabrinutost zbog narušavanja načela pravne sigurnosti.

U kontekstu nezakonitosti nove prakse UIO važno je napomenuti i da su u prekršajnim postupcima koje je UIO pokretao protiv banaka po ovom pitanju sudovi pravomoćno utvrdili da ne postoji prekršajna odgovornost banaka, što dodatno potvrđuje utemeljenost njihovih argumenata o neosnovanoj promjeni stava UIO.

Banke u Bosni i Hercegovini u potpunosti poštuju ulogu sudova i sudske odluke. No, smatraju da je novo tumačenje UIO bez opravdanog zakonskog osnova te će se koristiti svim zakonskim sredstvima da zaštite svoja prava i pravnu sigurnost.

Koliko razumijem, i jedna i druga strana se u svojoj tvrdnji poziva na Zakon o PDV-u. U čemu su razlike u tom pozivanju?

Tačno je da se i banke i UIO pozivaju na Zakon o PDV-u, ali su različita tumačenja odredbi tog zakona, prije svega člana 25., kojim su definirane usluge oslobođene PDV-a, uključujući finansijske usluge i usluge platnog prometa.

Banke smatraju, i to je decenijama bio i stav UIO, da usluge koje pružaju globalne kartične kuće predstavljaju integralni dio pružanja finansijskih usluga, odnosno platnog prometa. Platne transakcije karticama bez tih usluga jednostavno ne mogu biti izvršene. Zakonom se ne pravi razlika između "finansijskih" i "tehničkih" elemenata platnog prometa - sve usluge nužne za izvršenje platne transakcije imaju karakter finansijske usluge oslobođene od PDV-a. Nesporno je i presudno da banke:

- Nisu u mogućnosti davati usluge platnog prometa karticama ako kartična kuća ne izvrši bilo koju od fakturisanih usluga. Ne može se izvršiti nijedno plaćanje karticom bez da kartična organizacija izvrši sve one usluge koje su navedene na fakturama na osnovu kojih je izvršeno oporezivanje;

- Ne mogu same provoditi usluge kartičnih kuća i one nisu predmet eksternalizacije.

Ako je prethodno nesporno, jedini ispravan zaključak jeste da su usluge kartičnih kuća neosporno i neodvojivo povezane s glavnom kartičnom transakcijom jer bez jedne usluge nema ni druge te su shodno članu 25. Zakona o PDV-u one oslobođene PDV-a kao finansijske usluge.

Članom 25. ovog zakona jasno je navedeno da je jedini kriterij za oslobađanje plaćanja PDV-a i tretiranje finansijskih usluga to da li je riječ o usluzi koja je povezana s vođenjem platnih transakcija i pružanja usluge platnog prometa, a što je upravo slučaj u ovom predmetu.

Međutim, UIO u novom tumačenju dio tih usluga jednostavno kvalifikuje kao "tehničke", iako Zakon o PDV-u ne poznaje tu kategoriju u kontekstu platnih transakcija, niti je ona korištena u UIO-ovoj višegodišnjoj primjeni propisa.

Logično se postavlja pitanje šta se promijenilo da bi UIO promijenio stav, ako su više decenija propisi u ovom dijelu nepromijenjeni, ako je način pružanja bankarskih usluga i kartičnih kuća nepromijenjen, ako su usluge klijentima nepromijenjene i ako su sve ove usluge bile predmet višedecenijskih kontrola kojima nikad nije traženo plaćanje PDV-a. Banke zato smatraju da novo tumačenje odstupa od Zakonom propisanog režima, ranijih pisanih mišljenja UIO i ustaljene prakse.

Nalazom i mišljenjem vještaka i drugih vanjskih i nezavisnih stručnjaka, koji su dodatno uključeni da bi se razjasnila priroda usluga kartičnih kuća, te analizom prakse u drugim i uporedivim zemljama EU i susjednim zemljama je zaključeno da je argumentacija banaka, kao i raniji stav UIO, u cijelosti utemeljen na relevantnim propisima.

Da li je tačno da konačni iznos oko kojeg se sporite doseže 100 miliona KM?

Iz perspektive Udruženja banaka nije moguće govoriti o jedinstvenom, zvanično potvrđenom iznosu, jer UIO nije postupao jednako prema svim bankama niti je obuhvatio iste vremenske periode. Zbog toga u javnosti cirkulišu različite procjene, ali ti podaci nisu precizni niti konačni.

Ono što je sigurno jeste da je riječ o značajnim višemilionskim iznosima, što dodatno naglašava važnost da primjena Zakona o PDV-u bude dosljedna, predvidiva i utemeljena na jasnim normama.

Mislimo da je svaki privredni subjekt uvjerenja da retroaktivni obračuni, zasnovani na promijenjenoj interpretaciji bez izmjene propisa i protivno ranije datim mišljenjima tog istog organa, nisu u skladu s principima pravne sigurnosti niti jednakog tretmana obveznika te da se ovakvim pristupom narušava pravna sigurnost privrednih subjekata jer ne mogu biti sigurni što je konačan stav UIO.

Šta je po bankama rješenje za ovo pitanje - da bude onako kako je prije bilo, prije posebnog oporezivanja?

Banke ne traže nikakav poseban tretman niti povlaštenu poziciju jer i same su jedne od najvećih poreznih obveznika. Samo očekuju da se Zakon o PDV-u primjenjuje onako kako je propisano, dosljedno i na način koji je važio više od decenije, a koji je, važno je naglasiti, bio zasnovan na pisanim mišljenjima samog UIO i ustaljenoj praksi njihove kontrole.

Rješenje je, prema stavovima banaka, vrlo jednostavno: primjena Zakona u skladu s njegovim stvarnim sadržajem. Usluge globalnih kartičnih kuća su neodvojiv dio platnog prometa i imaju karakter finansijskih usluga oslobođenih PDV-a. Takav tretman nije bio nikakva "privilegija", nego pravilan i zakonski utemeljen pristup.

Naravno, ako bi nadležne institucije smatrale da treba mijenjati zakonski okvir, to je legitimna mogućnost, ali promjena stavova bi se trebala događati isključivo unaprijed, transparentnim procesom i u skladu s principima pravne sigurnosti. Ne može se retroaktivno mijenjati tumačenje, bez izmjene Zakona ili bilo kojeg drugog relevantnog propisa, jer to vodi ka pravnoj neizvjesnosti i različitom tretmanu obveznika.

Smatramo da se obračunom PDV-a na usluge kartičnih kuća ruši osnovni princip PDV oporezivanja i pravne sigurnosti jer postupanjem UIO došli smo u situaciju da je određeni privredni subjekt sankcioniran jer je više decenija postupao po mišljenju upravo UIO i u skladu s rezultatima njihovih kontrola. To ne može biti pravna sigurnost.

Banke, kao i uvijek, poštovat će sve buduće odluke sudova, ali će iskoristiti sva zakonska sredstva da zaštite zakonitost, predvidivost primjene propisa i stabilnost poslovnog ambijenta.

Kako je ovo pitanje regulirano u drugim državama?

U drugim državama, prema dostupnim informacijama, usluge koje pružaju globalne kartične kuće tretiraju se kao sastavni dio finansijskih usluga, odnosno platnog prometa, i stoga su oslobođene plaćanja PDV-a. Sličan pristup primjenjuju i države EU, gdje se direktivama i praksama Evropskog suda nalaže da se usluge nužne za pružanje platnog prometa ne mogu smatrati tehničkim ili pomoćnim uslugama podložnim PDV-u.

Primjera radi, odlukom Evropske centralne banke (ECB) od 4. maja 2020. je upravo jedna od kartičnih kuća identificirana kao "sistemski važan platni sistem", a BIS-ova (Bank of International Instruments) definicija platnog sistema je data kao "set instrumenata, procedura i pravila za transfer sredstava između učesnika - sistem podrazumijeva kako učesnike, tako i subjekt koji je zadužen za provedbu aranžmana".

Pritom je važno naglasiti da se nijednim propisom ne traži da kartične kuće kao pružatelji usluga predstavljaju finansijske institucije, a da bi se njihove usluge po članu 25. Zakona o PDV-u smatrale finansijskim.

Sud EU je u većem broju presuda konstatirao da se u slučajevima kada jedan ili više elemenata čini sastavni dio glavne usluge, svi elementi imaju isti porezni tretman kao glavna usluga te su time potvrđeni stavovi koje sam prethodno naveo, ali i ranija praksa UIO prije promjene njihovog stava.

U kontekstu presuda Evropskog suda napominjemo da je Zakonom o postupku indirektnog oporezivanja jasno propisano da se postupanje u vezi s PDV-om mora uskladiti sa standardima
EU. Presude Suda EU imaju upravo za zadatak ujednačiti postupanje njenih članica, što je dodatni argument za nezakonito postupanje UIO u ovim predmetima.

U konačnici, praksa banaka i međunarodna praksa pokazuju da primjena retroaktivnog PDV-a na kartične usluge nije u skladu sa standardima EU i međunarodnim normama, što dodatno potvrđuje da je stav banaka utemeljen na jasnim pravnim osnovama i dugogodišnjoj praksi.

Ako se ovaj spor negativno okonča za banke, da li će to značiti novi rast potrošačkih cijena? Koje bi uopće mogle biti posljedice?

U slučaju negativnog ishoda za banke postoji mogućnost pritiska na troškove koji se prenose na krajnje korisnike, odnosno klijente banaka i privredne subjekte, budući da do sada takvih troškova nije bilo i s obzirom na to da PDV snosi krajnji korisnik kartične transakcije. Međutim, važno je naglasiti da banke uvijek nastoje zaštititi stabilnost poslovanja i minimizirati bilo kakve direktne efekte na potrošače. Potencijalne posljedice su višestruke:

- Povećanje troškova poslovanja banaka zbog retroaktivnog obračuna PDV-a, što može utjecati na naknade za kartična plaćanja, posebno u segmentu malih i srednjih privrednih subjekata;

- Pravna nesigurnost koja može stvoriti dodatni administrativni i regulatorni pritisak na banke i njihove klijente;

- Dugoročno, postoji rizik da bi povećani troškovi mogli utjecati na širi ekonomski ambijent, posebno u segmentu malih i srednjih preduzeća.

Kako komentirate mišljenje da su bankarske naknade za kartična plaćanja u Bosni i Hercegovini mnogo više nego u mnogim evropskim državama te da je to jedan od razloga zašto mnogi privredni subjekti ne omogućavaju kartična plaćanja?

Smatramo da je važno sagledati sve komponente koje čine cijenu kartičnih usluga. Naknade za kartična plaćanja uključuju ne samo provizije koje banke naplaćuju trgovcima, već i troškove koje banke plaćaju međunarodnim kartičnim kućama, infrastrukturu, obradu transakcija, sigurnosne standarde i regulatorne obaveze.

U poređenju sa zemljama EU, u Bosni i Hercegovini su uslovi poslovanja složeniji i troškovi operativnog sistema kartičnog poslovanja višestruki zbog manjeg tržišta, nižeg nivoa elektronske integracije, kao i drugih specifičnosti i niske stope digitalizacije. Osim toga, značajan faktor je i relativno mali obim transakcija u odnosu na veća tržišta EU, što utječe na prosječnu cijenu po transakciji.

Udruženje banaka aktivno radi na promociji kartičnog poslovanja i digitalnih plaćanja, uključujući edukaciju privrednih subjekata i poticanje infrastrukture za plaćanja karticama. Cilj je smanjenje troškova i povećanje dostupnosti kartičnog plaćanja, uz očuvanje sigurnosti i usklađenosti sa zakonskim i regulatornim okvirima.

Banke su posvećene transparentnom i pravednom određivanju naknada, uzimajući u obzir sve regulatorne, operativne i tržišne faktore, kako bi kartično plaćanje postalo pristupačno i atraktivno za sve privredne subjekte.