Njemačka ne-vladina ustanova Energy Watch upozorila je da se to već dogodilo prošle godine, te da će od sada proizvodnja energenata naglo padati, prenosi Glas Amerike.
Na energetskoj sceni mnogo je skeptika kada je u pitanju ova apokaliptična tvrdnja – oni naime tvrde da danas postoji tehnička oprema kojom se eksploatiraju rezerve nafte koje bi u prošlosti možda ostale neotkrivene. Međutim, teksaški naftni magnat T. Boone Pickens smatra da će potražnja rasti takvim ritmom da je proizvodnja ipak neće moći slijediti. "Cijena od 90 dolara po barelu me uopće ne iznenađuje. Neće me iznenaditi niti 100 dolara po barelu. Ne želim to prognozirati, ali mislim daće se cijena prvo popeti na 100 dolara, prije no što se vrati na 80."
T. Boone Pickens dio sadašnjih problema tumači činjenicom da je proizvodnja nafte neefikasna jer je većina naftnih firmi na svijetu u vlasništvo države. Te državne firme ne dopuštaju privatnim firmama, poput teksaškog ExxonMobila, da preuzmu aktivniju ulogu u eksploataciji nafte.
Međutim, neki analitičari energetskog tržišta misle da problem nije proizvodnja, već je problem u spekulaciji cijenama, koje se dijelom rezultat zabrinutosti političkom situacijom u Perzijskom zaljevu.
Jim Baldauf iz privatnog think tanka Association for the Study of Peak Oil, koji se bavi naftnom problematikom situaciju objašnjava ovim riječima.
"Mi ne tvrdimo da svijet ostaje bez nafte. Mi kažemo da je sve manje jeftine nafte. I ako bolje pročitate što pišu financijske rubrike svjetskih novina, onda ćete vidjeti da to nije prognoza, već se to upravo događa."
Jim Baldauf, inače direktor firme APEX Resources, koja koristi novu tehnologiju za eksploataciju već iskorištenih, 'starih' naftnih nalazišta, kaže da eksploatacija nafte danas nije tako jednostavna kao u prošlosti.
Bez obzira je li vrhunac proizvodnje već dostignut, ili će se to dogoditi u skoroj ili daljoj budućnosti – sasvim je sigurno da će se razlika između potražnje za energentima i proizvodnje povećavati. 1950. godine, svjetska je naftna industrija svaki dan proizvodila oko 10 miliona barela nafte. Danas ih dnevno proizvodi 85 miliona. U sljedećih deset godina, potražnja bi mogla dostići sto miliona barela dnevno. Zbog toga, mnoge naftne korporacije – primjerice Shell, BP i ConocoPhillips – aktivno pomažu politiku štednje energenata, a investirale su u istraživanja alternativnih oblika energije.
Na energetskoj sceni budućnosti vjerojatno će dominirati kombinacija različitih energenata – nafta, prirodni plin i ugljen. Te vodik, bio-goriva, sunčeva energija kao i vjetar.
Oslanjanje na jedan energent više neće biti raspoloživa opcija. Primjerice, širom Amerike sve se češće u kombinaciji s benzinom koristi etanol, gorivo proizvedeno od kukuruza ili šećerne repe.
Međutim, stručnjaci upozoravaju da etanol ne može u potpunosti zamijeniti benzin – čak kada bi se kukuruz zasadio na svoj raspoloživoj poljoprivrednoj površini u zemlji.
Osim toga, potražnja za kukuruzom zbog etanola već je dovela do poskupljenja hrane, tako da se i to mora uzeti kao ograničenje – upozoravaju stručnjaci. Kao alternativni izvori energije tu su i prirodni plin i nuklearna energija- no i oni imaju značajne nedostatke. Prirodni bi se plin većinom morao uvoziti, dok nuklearna energija u javnosti baš i nema najbolji imidž jer se je mnogi boje.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
