Kako je prenijela agencija Kjodo, u dokumentu se zaključuje da se sadašnji ekonomski rast u zemlji može održati samo ako se dio korporativnih zarada koji se "prelijeva" u radničke plaće poveća, umjesto da se kao dosad smanjuje.
U izvještaju ministarstva se navodi da se veliki dio korporativnih profita isplaćuje u vidu dividendi i povećanih plaća za rukovodioce, dok se dio koji se isplaćuje radnicima stalno smanjuje - sa 74,5 posto u 2001. godini, na 71,4 procenta u 2004. - što je veoma nizak procent kada se uporedi s prethodnim periodima ekonomskog prosperiteta u Japanu.
Također se navodi da su satnice za radnike niže u Japanu nego u drugim velikim idustrijalizovanim državama, a ukazuje se i da postoji ogromna razlika u primanjima raznih kategorija radnika.
Tako je većina radnika na određeno vrijeme, uključujući mlade koji rade najrazličitije vrste poslova, dio njih paralelno sa studiranjem, u 2006. zaradila između 500.000 i 1,5 miliona jena (3.000, odnosno 9.000 eura). Trećina radnika po ugovoru zaradila je između dva i tri miliona jena, što je drastično manje u odnosu na plaće redovno zaposlenih.
U "bijeloj knjizi" se ukazuje i na jedan veliki problem koji japanski poslodavci moraju da riješe, ako žele da povećaju produktivnost svojih radnika - pronalaženje prave ravnoteže između rada i privatnog života zaposlenih.
