Sud je naložio nadležnim institucijama da u roku od šest mjeseci preispitaju sporne akte i poduzmu mjere u skladu s propisima koji uređuju državnu imovinu.
Odluka ne utječe na tekuće poslovanje, a rudnik Rupice kompanije DPM Metals BH nastavlja s radom nakon početka komercijalne proizvodnje 10. augusta 2026. godine. U projekat je do sada uloženo više od pola milijarde dolara, a njegov doprinos ekonomiji Bosne i Hercegovine ogleda se u nabavkama od domaćih dobavljača, zapošljavanju i prihodima ostvarenim u zemlji. Način rješavanja pravnih pitanja bit će važan ne samo za budućnost projekta nego i za predvidivost investicijskog ambijenta u zemlji.
Više od pola milijarde dolara ulaganja
Razvoj rudnika trajao je godinama i obuhvatio izgradnju podzemnog rudnika Rupice, postrojenja za preradu rude, transportne ceste duge 24,5 kilometra i obnovu željezničke veze preko Podlugova, kojom se koncentrat transportuje prema luci Ploče.
Od 2017. do početka 2024. godine, kada je rudnik otvoren, u istraživanje i razvoj projekta uloženo je oko 250 miliona dolara. Prema podacima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH, ukupna ulaganja premašila su 400 miliona dolara do juna 2025. godine. DPM Metals je do kraja septembra 2026. evidentirao dodatnih 108,3 miliona dolara kapitalnih ulaganja, namijenjenih razvoju, opremi, povećanju kapaciteta i troškovima nastalim prije početka komercijalne proizvodnje. Ukupna vrijednost ulaganja tako je premašila pola milijarde dolara.
Značajan dio tih ulaganja usmjeren je prema domaćim kompanijama. Tokom izgradnje i puštanja projekta u rad angažovano je 739 kompanija iz Bosne i Hercegovine, s ugovorima ukupne vrijednosti 155 miliona dolara. Oko 69 posto kapitalnih izdataka obuhvaćenih tom računicom pripalo je domaćim dobavljačima. Vlada Zeničko-dobojskog kantona navela je da su kompanije iz tog kantona zaključile ugovore vrijedne 133 miliona KM.
"Jedan od najkonkretnijih pokazatelja šta velika investicija donosi privredi izvan samog pogona jesu poslovi koje dobiju druge firme. Do otvaranja vareškog pogona, prema dostupnim podacima, 739 kompanija širom BiH učestvovalo je u projektu kroz nabavke vrijedne 155 miliona dolara. Domaćim kompanijama tako je pripalo 69 posto dotadašnje kapitalne potrošnje", kaže nam ekonomistkinja Svetlana Cenić.
Od izgradnje do redovnog poslovanja
Početkom proizvodnje mijenja se i struktura poslova koje rudnik stvara za druge kompanije. Dok su u fazi izgradnje dominirali građevinski radovi, nabavka opreme i infrastrukturni poslovi, redovno poslovanje donosi kontinuiranu potrebu za prijevozom koncentrata, održavanjem postrojenja i opreme, nabavkom materijala i drugim uslugama.
Prema finansijskom izvještaju kompanije DPM Metals, objavljenom 12. novembra, rudnik u Varešu ostvario je prihod od 306,2 miliona dolara u prvih devet mjeseci 2026. godine. U trećem kvartalu prerađeno je 143.075 tona rude, oko 22 posto više nego u prethodnom kvartalu. Kompanija očekuje da do kraja godine dostigne nivo prerade koji odgovara godišnjem kapacitetu od 850.000 tona.
Ovi podaci govore o obimu poslovanja rudnika, ali sami po sebi ne pokazuju koliko novca ostaje u BiH. Za procjenu tog efekta važno je pratiti koliko kompanija nabavlja robu i usluge od domaćih dobavljača, koliko izdvaja za plate, poreze i doprinose te koliki dio prihoda odlazi na troškove izvan zemlje.
"Za domaću firmu razlika je velika između jednog posla tokom izgradnje i ugovora o održavanju ili prijevozu na nekoliko godina. Tek s takvim ugovorom može planirati kupovinu opreme, zapošljavanje i obuku ljudi. Za domaću privredu važno je koliko će firmi iz BiH u tom obimu proizvodnje pronaći dugoročan posao", ističe Cenić.
Zaposlenost i efekti na lokalnu ekonomiju
Prema podacima kompanije, na kraju oktobra DPM Metals BH imao je 669 zaposlenih, od kojih je oko 90 posto iz Zeničko-dobojskog kantona. Pored direktno zaposlenih, u poslovima povezanim s rudnikom angažovani su i radnici preko podizvođača iz lokalnih zajednica. Kompanija navodi da je riječ o više od 666 angažovanih osoba, od kojih je oko 400 stalno angažovano.
utjecaj tih radnih mjesta osjeti se i izvan rudnika. Plate se troše u lokalnim trgovinama, ugostiteljskim objektima i drugim uslužnim djelatnostima, dok se kroz porez na dohodak i doprinose ostvaruju prihodi za javne budžete i fondove. U Federaciji BiH porez na dohodak dijele kantoni i lokalne zajednice, doprinosi za penzijsko osiguranje usmjeravaju se u budžet Federacije, a ostali doprinosi finansiraju zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti.
"Kada govorimo o tome šta takva investicija donosi domaćoj ekonomiji, vrijedi pogledati i šta se događa sa svakom isplaćenom platom. Novac ulazi u kućni budžet koji ide dalje u privredu, a svako od tih radnih mjesta donosi i javne prihode. U Federaciji BiH porez na dohodak dijele kanton i lokalne zajednice. Doprinosi za penzijsko osiguranje ulaze u budžet Federacije, a iz ostalih doprinosa finansiraju se zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti. I to treba uračunati kada govorimo o tome koliko jedna industrijska investicija znači domaćoj ekonomiji", objašnjava Cenić.
Za potpuniju procjenu ukupnog doprinosa projekta domaćoj ekonomiji bili bi potrebni i podaci o ukupnoj masi isplaćenih plata, uplaćenim porezima i doprinosima te vrijednosti ugovora s domaćim dobavljačima tokom redovnog poslovanja. Dosadašnji podaci, ipak, pokazuju da se ekonomski efekti rudnika ne završavaju na njegovim kapijama.
Pravna pitanja koja stvaraju neizvjesnost za investitore
Odluka Ustavnog suda odnosi se na ovlaštenja javnih institucija u raspolaganju zemljištem u državnom vlasništvu. Početkom novembra održan je koordinacijski sastanak predstavnika federalnih i kantonalnih institucija, Općine Vareš, Pravobranilaštva BiH i Ureda visokog predstavnika, na kojem su razmatrane okolnosti u kojima su sporni akti doneseni, stanje na terenu te mogući pravni i institucionalni pristupi provođenju odluke Ustavnog suda BiH.
Posljedice ovog procesa nadilaze sam projekat u Varešu. S više od pola milijarde dolara dosadašnjih ulaganja te mrežom domaćih dobavljača i zaposlenih čija egzistencija zavisi od nastavka poslovanja, projekat u Varešu pokazuje širi ekonomski doprinos velikih industrijskih investicija.
Ovaj proces naglašava važnost jasnog, predvidivog i pravno održivog rješenja. Način na koji će nadležne institucije postupiti po odluci Ustavnog suda bit će važan ne samo za budućnost ove investicije i očuvanje njenih ekonomskih koristi nego i za povjerenje investitora u Bosnu i Hercegovinu. Trajno rješenje koje poštuje pravni okvir zemlje i istovremeno osigurava pravnu sigurnost bit će ključno za zaštitu interesa zaposlenih, domaćih kompanija i investitora.