Adnan Šabani: Planiramo milion KM za nastavak projekta zamjene starih peći u Zeničko-dobojskom kantonu

O rezultatima projekta, iskustvima sa terena, saradnji s građanima, mogućnosti nastavka finansiranja i dugoročnim planovima za unapređenje kvaliteta zraka govorio je Adnan Šabani, ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline u Vladi Zeničko-dobojskog kantona.

Kakvi su Vaši konačni dojmovi nakon završetka projekta?

Nakon završetka ovog ciklusa možemo reći da smo izuzetno zadovoljni kompletnim projektom, kako njegovom realizacijom tako i odzivom građana. Mislim da smo kroz ovaj projekat pokazali da, kada građanima ponudite konkretnu mjeru, jasne uslove i odgovarajuću podršku, postoji veliki interes da učestvuju.
Posebno je značajno ono što se dešavalo nakon zvaničnog zatvaranja javnog poziva. Nastavili smo dobijati aplikacije i veliki broj upita građana koji su željeli učestvovati, ali iz različitih razloga nisu stigli završiti proces u predviđenom roku.

To nam je veoma važna povratna informacija. Pokazuje nam da potreba za ovakvim projektom nije završena zatvaranjem jednog javnog poziva i da postoji prostor za njegov nastavak.
Na osnovu iskustva koje sada imamo možemo mnogo preciznije planirati naredne aktivnosti. Znamo gdje je interes najveći, znamo s kakvim su se problemima građani susretali prilikom apliciranja i znamo na koji način možemo dodatno unaprijediti proces. Sve to nam daje vrlo dobru osnovu za narednu godinu, ali i za dugoročniji nastavak ovog projekta.

Kako komentarišete saradnju s građanima i njihove reakcije?

Saradnja sa stanovništvom bila je više nego korektna i to je jedan od segmenata projekta kojim možemo biti posebno zadovoljni.
Imali smo kancelariju koja je građanima bila na raspolaganju praktično tokom cijelog radnog dana. Pokazalo se da je takav pristup bio veoma važan, jer građani nisu samo predavali aplikacije. Dolazili su i prije apliciranja, informisali se o uslovima, provjeravali dokumentaciju i, ukoliko im nešto nije bilo jasno, tražili dodatna pojašnjenja.

Pored kancelarije, imali smo i telefonsku podršku koja je bila dostupna značajno duže od standardnog radnog vremena. Cilj je bio da građanin koji želi učestvovati u projektu može relativno jednostavno doći do informacije i dobiti jasnu uputu šta treba uraditi.

Mislim da rezultat najbolje pokazuje koliko je taj sistem funkcionisao. Negdje oko deset posto prijava nije bilo validno, što znači da je velika većina građana uspjela pravilno pripremiti dokumentaciju.

Čak i građani koji su u početku imali pogrešnu ili nepotpunu dokumentaciju i zbog toga nisu mogli proći, nakon dodatnog informisanja imali su mogućnost ponovo aplicirati i uspješno završiti proces.

To pokazuje da građani nisu ovaj projekat shvatili površno. Bili su zainteresovani, tražili su informacije i sarađivali s projektnim timom. Informacije koje sada dobijamo sa terena također govore da su korisnici veoma zadovoljni, posebno uslovima koji su postavljeni kroz projekat.

Da li je bilo građana koji su željeli, ali nisu stigli u ovom krugu promijeniti svoja ložišta?

Da, i upravo je to jedna od stvari koja nam je nakon završetka javnog poziva bila posebno interesantna. Nakon zvaničnog zatvaranja nastavili smo dobijati aplikacije, ali i veliki broj upita građana koji su bili zainteresovani za projekat. Imali smo i određene reakcije i zahtjeve stanovništva da se ovakav vid podrške nastavi.

To je za nas veoma jasan pokazatelj da postoji dodatna potreba na terenu. Jedan javni poziv, bez obzira na njegov rezultat, očigledno nije dovoljan da obuhvati sva domaćinstva koja žele zamijeniti postojeća ložišta.

Zbog toga taj interes ne posmatramo kao problem, nego kao važnu informaciju za naredni period. Sada imamo konkretnu sliku koliko građani žele učestvovati i to možemo uzeti u obzir prilikom planiranja novih sredstava i narednih javnih poziva. Cilj je da ljudi koji sada nisu stigli ili nisu imali priliku učestvovati dobiju novu mogućnost ukoliko projekat bude nastavljen.

Da li je otvorena opcija nastavka projekta?

Da, i već razmišljamo vrlo konkretno o nastavku. Aktuelna Vlada priprema prijedlog budžeta za 2027. godinu i mi smo u našim okvirnim planovima predvidjeli milion konvertibilnih maraka kantonalnih budžetskih sredstava upravo za nastavak ovog projekta.

Naša ideja nije da ovo bude jednokratna aktivnost. Cilj je da u prvoj godini osiguramo milion KM, a da u narednim godinama, u skladu s mogućnostima, pokušamo povećavati izdvajanja. Ako bismo takvu dinamiku uspjeli održati, u narednom četverogodišnjem periodu mogli bismo govoriti o značajnim višemilionskim sredstvima namijenjenim ovoj oblasti.

Važno je da projekat dobije kontinuitet. Kada građani znaju da ovakva podrška postoji i da neće nestati nakon jednog javnog poziva, onda mogu planirati investiciju, pripremiti dokumentaciju i odlučiti se za zamjenu postojećeg sistema grijanja.

Zato želimo da kroz budžetsku stavku unutar Ministarstva stvorimo osnovu da ovaj projekat nastavimo i u 2027. godini, ali i u narednim godinama.

Koliko je dugoročno važno raditi na ovome?

Dugoročan rad na ovoj problematici nije samo važan nego je, po mom mišljenju, obavezan. Zagađenje zraka nije problem koji možemo riješiti jednom mjerom, jednim projektom ili u toku jedne godine.

Moramo imati u vidu i da kantonalne granice ne predstavljaju nikakvu prepreku za kretanje zagađenog zraka. Zbog toga Zeničko-dobojski kanton, ali i svi drugi kantoni, moraju ozbiljno raditi na izvorima zagađenja i na konkretnim mjerama kojima se emisije mogu smanjiti.

Jedna od tih mjera svakako je zamjena kućnih ložišta. Potrebno je nastaviti osiguravati sredstva i građanima davati podsticaj da
prelaze na čišće i efikasnije načine grijanja.

Ali dugoročno ne trebamo ostati samo na individualnim domaćinstvima. Projekat treba proširivati i na druge objekte – javne ustanove, škole, domove zdravlja, eventualno preduzeća i druge velike potrošače uglja.

Na području Zeničko-dobojskog kantona još uvijek imamo škole, domove zdravlja i druge objekte koji koriste ugalj. Takvi objekti troše znatno veće količine energenta i samim tim predstavljaju značajnije izvore emisija.

Dugoročni cilj treba biti da prvo osiguramo odgovarajuće finansijske mehanizme i građanima i institucijama omogućimo prelazak na prihvatljivije energente. Kada stvorimo takve uslove, onda možemo razgovarati i o ozbiljnijim sistemskim mjerama kojima bi se korištenje uglja za grijanje u urbanim sredinama postepeno smanjivalo.

Očekujete li da ostale kantonalne jedinice preuzmu projekat i slijede primjer ZDK?

Mislim da iskustvo Zeničko-dobojskog kantona može biti veoma korisno i drugim kantonima.

U projektu sa Svjetskom bankom učestvuju i drugi kantoni i očekujem da ćemo u narednom periodu vidjeti slične aktivnosti i na drugim područjima. Koliko mi je poznato, Kanton Sarajevo je među onima koji su najbliži narednim koracima i pokretanju javnog poziva.

Za nas je veoma važno da iskustvo koje smo stekli bude dostupno i drugim projektnim timovima. Mi smo kroz ovaj proces vidjeli šta funkcioniše, kako građani reaguju, koliko je važna direktna komunikacija, šta treba pojednostaviti i kakvu podršku građanima treba pružiti tokom aplikacije.

Posebno se pokazalo važnim da administrativni zahtjevi budu prilagođeni stvarnom cilju projekta. Mi nismo željeli da ovaj proces pretvorimo u postupak legalizacije objekata niti da od građana tražimo dokumentaciju koja nije neophodna za ostvarivanje cilja projekta.

Naš osnovni cilj bio je da što veći broj domaćinstava koja koriste ugalj dobije realnu mogućnost da zamijeni postojeće ložište.
Ako se taj princip i iskustvo mogu prenijeti na druge kantone, onda ovaj projekat može imati mnogo širi efekat od rezultata ostvarenih samo u Zeničko-dobojskom kantonu.

Kako biste ocijenili saradnju na više nivoa vlasti u BiH koja je rezultirala odličnim odzivom građana i dobrim konačnim proizvodom?

Kada govorimo o ovom projektu, saradnja različitih nivoa vlasti bila je jedan od važnih preduslova njegove uspješne realizacije.
Posebno želim istaći saradnju s federalnom ministricom Nasihom Pozder. Naša saradnja bila je više nego dobra i više nego korektna. Imali smo veoma dobru komunikaciju i s ministricom, njenim savjetnicima, kao i s federalnim projektnim timom.

Komunikacija je funkcionisala u oba smjera – od Federacije prema Kantonu i od Kantona prema Federaciji. Kada su se pojavljivala pitanja ili situacije koje je trebalo riješiti, mogli smo razgovarati i relativno brzo dolaziti do rješenja.

Mislim da je upravo to veoma važno kod ovakvih projekata. Građanina na kraju ne treba interesovati koji nivo vlasti je nadležan za koji administrativni dio. Građanin treba vidjeti da institucije sarađuju i da kao rezultat te saradnje dobija konkretan program koji može koristiti.

Projekte koje smo zajedno započeli uspjeli smo realizovati i mene bi svakako radovala dalja saradnja s ministricom Pozder, njenim saradnicima i federalnim timom na nastavku ovog projekta.
Mislim da način na koji smo funkcionisali može biti dobar primjer i za druge projekte. Kada različiti nivoi vlasti imaju zajednički cilj, dobru komunikaciju i jasno podijeljene odgovornosti, rezultat toga može biti projekat koji građani prepoznaju, kojem vjeruju i na koji se odazovu. A upravo veliki interes građana i rezultati koje smo ostvarili na terenu najbolje pokazuju vrijednost takve saradnje.