Bosanac Muhamed u svom restoranu kod Stuttgarta prodaje sarajevske ćevape, Nijemci "poludjeli" za njima

Musić je rođen Tuebingenu (Njemačka), odrastao je u Knežini na Sokocu, a upisan je u matičnu knjigu rođenih u Vlasenici. Trenutno živi u Boeblingenu, a ima kuću i u Topuzovom Polju kod Visokog. Ugostiteljstvom se bavi više od 20 godina, a u njegovom restoranu rade ljudi iz BiH, Hrvatske, a prije dvije sedmice i jedan Sirijac iz Alepa. U razgovoru za Klix.ba kazao je kako sam naziv restorana "Gastronomiewelt Glemstal" (gastronomija svijeta) oslikava njihovu malu međunarodnu porodicu koju čini osoblje.

"Ćevapi u Njemačkoj su vrlo popularni, ali gdje god sam ih jeo to nije bilo to. Odlučio sam da uvozim naše prave ćevape i postali su pravi hit. Najčešće mušterije su Nijemci koji su oduševljeni. Ćevape serviramo uz pomfrit, ajvar ili kajmak. U prosjeku prodamo i 60 porcija dnevno ako je lijep dan", rekao je Musić za Klix.ba.

Za pečenje ćevapa na roštilju zadužena su dva Bosanca - Fahrudin i Marko i jedan Hrvat iz Vinkovca - Ivan. Svi su zadovoljni, i radnici i mušterije, a osim Nijemaca u njegov restoran dolaze ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije. Posebnu čar ovom jelu daje to što se ćevapi peku na roštilju koji je napravljen u obliku lokomotive.

"Koliko se ljudima sviđaju sarajevski ćevapi govori podatak da mi je bila grupa s ekskurzije, oko 20 osoba, koji su naručivali ćevape čak sedam puta. Od maja kada sam uvezao 250 kilograma ćevapa ostalo mi je blizu 30 kilograma", kazao nam je Musić.

Istakao je kako barem i na ovaj način pokušava dati svoj doprinos zemlji i pomoći joj koliko može. Oženio je Banjalučanku s kojom ima dvojicu sinova, Mirzu i Muriza. Majka mu i danas živi u Sarajevu pa svake godine barem jednom dolazi u BiH.

Musići su vrlo uspješna porodica i pored ugostiteljstva imaju svoju firmu za transport i hladnjače preko koje uvozi ćevape. Procedura za dobijanje dozvola je bila veoma komplikovana, ali je Musić to uspio izvesti do kraja.