VIDEO / TEST: Ford KA 1.2i Titanium

Kada se prije nekih trinaest godina pojavio prvi Ford Ka, reakcije javnosti su bile podijeljene. Rijetko kada je automobil tog cjenovnog ranga privukao toliko pažnje, a koliko god tada bio neobičan činjenica je da je uspio ponuditi originalnost i upotrebljivost u odličnoj kombinaciji. To je potvrdilo i preko milion kupaca, pa je kao i uvijek zadatak stvaranja novog modela koji će zamjeniti tako uspješan automobil bio zaista težak. Ovog puta u Fordu su odabrali nešto lakši put, pa za razliku od prethodnog Ka nisu vrijeme i novac trošili na samostalan razvoj, već su platili FIAT-u da od njih preuzmu platformu koji je italijanski proizvođač razvio za svoj nostaligčni model 500.

Ipak, u Fordu su imali malo teži zadatak po pitanju dizajniranja. Dok je FIAT 500 i prije početka prodaje privukao veliku pažnju zahvaljujući odličnom retro stilu, Ford je morao napraviti dopadljiv gradski automobil koji se zasniva na savremenom ili futurističkom dizajnu. Srećom, za osnovu su već imali svoj "kinetic" dizajn koji su prilagodili za potrebe nove Fieste, pa je Ka u suštini dobio izgled Fieste prilagođen svojim proporcijama. Pored izuzetno kompaktne siluete i razigranog zadnjeg dijela, gotovo je nemoguće razlikovati Ka i Fiestu pri pogledu sprijeda. To definitivno ne predstavlja nedostatak, već Ka izgleda mnogo ozbilnije i veće nego što to govore njegove stvarne dimenzije. S obzirom na to da je testni Ka od opcija imao i "Digital Art" paket koji podrazumjeva u kućišta ogledala, masku i ukrasne trake preko karoserije u upadnoj zelenoj boji primjećenost mu je bila zagarantovana, pogotovo kod mlađe populacije. Uz ovakvo, malo kičasto, uređenje Ka izgleda gotovo kao mali sportski automobil koji bi se mogao nositi sa konkurencijom koja nosi oznake Abarth ili Sport. Ipak, u ovom slučaju riječ je tek o, ne baš jeftinom, estetskom zahvatu koji kupcima omogućava originalnost i u ovoj klasi koja je inače bila ograničena ponudom opreme i opcija. U svakom slučaju, Ka je simpatična kombinacija modernog dizajna i kompaktnih proporcija koja se uklapa u samu namjenu automobila, pa iako ne predstavlja prekretnicu kao što je to bio prvi Ka vjerovatno će uspjeti privući jednak broj kupaca gradskih superminija.

Unutrašnjost novog Ka je vjerovatno najveći napredak u odnosu na prethodnika. Masivno oblikovana konzola, i prikladno oblikovane obloge prigodni su imidžu trendovskog gradskog automobila. Kvaliteti izrade nema se posebno zamjerati, osim relativno jeftinih plastičnih umetaka, ali ipak ne treba zaboraviti na klasu u kojoj se nalazi Ka. Utisak prilično popravljaju dijelovi konzole ali i obloga na vratima koji su izrađeni od glatke, i u ovom slučaju u bijelo lakirane, plastike koja na jednostavan način razbija monotoniju oblika i sive plastike. Sam smještaj u novom Ka je prilično ugodan, barem na prednjim sjedištima, gdje i za vozača i suvozača ima dovoljno prostora, pogotovo u visinu. Ono što zahtjeva period navikavanja je vrlo visoka pozicija sjedenja, čak i u vrijeme kada svi auti dolaze sa izuzetno visoko postavljenim sjedištima. Tome ne pomaže ni činjenica da je mogućnost podešavanja pozicije za upravljačem vrlo ograničena, te barem ispočetka imate osjećaj kao da vozite minijaturni SUV. Zadnja sjedišta, očekivano ne treba posebno ozbiljno uzimati u obzir za putovanja, već ih više treba smatrati dodatnim prostorom koji će poslužiti za još jednog ili dva putnika na kratkim gradskim relacijama. Prtljažnik sa 224 litara zapremine je jednako skroman, ali je dovoljno pristušpačan da posluži za manje kupovine i gradske potrebe, za koje na kraju krajeva ovaj automobil i služi.

Područje u kojem je novi Ka definitivno zakinut zbog partnerskog razvoja sa FIAT-om su dinamičke osobine i same mogućnosti ovjesa. Iako je jasno da se od 362 centimetra dugog automobila ne može očekivati velika udobnost, teško se oteti utisku da se stari Ka činio profinjenijim. Tačnije, znatno visočija karoserija i izuzetno bučan i krut zadnji ovjes narušavaju ukupnu sliku vožnje novog Ka. Daleko od toga da je nesiguran i u zahtjevnijoj vožnji, ali je ipak potreban značajan period navikavanja na prilično neugodno poskakivanje na kratkim i oštrim neravninama na putu. Ujedno, direktnost upravljača i izuzetno brz i precizan mjenjač na prethodnom Ka ostaju neuhvatljiv cilj za premekan i bezosjećajan električni servo upravljač na novom Ka, kao i nešto inertniji mjenjač. Ono gdje se ovakav upravljač zaista ističe su gradske gužve i potrebe za brzim manevrisanjem pri malim brzinama. Po tom pitanju, uz prednosti vrlo kratke karoserije, Ka spada među najokretnije gradske automobile, pa gotovo da ne postoje prolazi i prostori gdje Ka ne može proći ili se parkirati.

Osnovni 1,2-litarski benzinski motor sa 69 KS ne predstavlja posebno poželjan izbor, iako je Ka težak svega 950 kilograma. Jednostavno za iole dinamičniji tempo neophodna je vožnja sa visokim brojem okretaja, a tada buka koju motor proizvodi vrlo brzo postaje naporna. U prilog ne ide ni samo 102 Nm okretnog momenta, pa je ovaj motor ipak preporučljiv za one kupce koji zaista planiraju 95 odsto vremena provoiti u gradskoj vožnji. Za one koji svoj Ka planiraju češće voziti na otvorenoj cesti mnogo bolji izbor predstavlja turbodizelaš sa 75 KS i što još važnije 145 Nm okretnog momenta. Srećom, ovaj benzinac u prosječnoj upotrebi nije previše zahtjevan, pa će se u gradskim uslovima zadovoljiti sa 6,5 do 7 litara goriva na 100 kilometara.

Testni Ka je bio opremljen prilično raskošnom Titanium opremom, a kombinacija osnovnog modela sa mnogo opreme uvijek znači i nešto veću cijenu. Tako 26.090 konvertibilnih maraka do registracije izgleda kao zaista prevelik iznos za automobil ovog ranga. Ipak treba istaći da prilikom kupovine ovakvih automobila razum nalaže nešto skromnije prohtjeve, pa kada se sa spiska dodatne opreme izbace ionako kičasti zeleni detalji karoserije koji koštaju 2.200 KM, pa i aluminijski naplaci u kombinaciji sa zatamnjenim staklima koji koštaju 1.290 KM, te još nekoliko suvišnih detalja dolazimo do znatno prihvatljivijih 21.900 KM.