Prije 10 godina predstavljen je Graham, "savršeni" čovjek za preživljavanje sudara

Godine 2016. australijska organizacija za sigurnost saobraćaja, Transport Accident Commission, predstavila je Grahama, neobičnu ljudsku figuru od silikona, smole i stakloplastike te prekrivenu pravom ljudskom kosom i dlakama, razvijenu u saradnji umjetnika i ljekara.

U projekat se uključio i pobjednik Tour de Francea Cadel Evans, jer je Grahamova ogromna lobanja funkcionisala po istom principu kao savršena biciklistička kaciga. Rezultat je bio vizuelno fascinantan i ujedno zastrašujući.

Bez vrata, s ogromnom glavom, ojačanim rebrima i debelim slojem zaštitnog tkiva, Graham je pokazao koliko je ljudsko tijelo zapravo neprilagođeno silama koje nastaju u saobraćajnim nesrećama.

Iako su automobili od tada postali sigurniji, najveći napredak nije ostvaren u čvrstoći karoserije. Konstrukcija putničke kabine, deformacijske zone i zračni jastuci već godinama predstavljaju vrhunac pasivne sigurnosti, a dodatna poboljšanja danas su uglavnom evolucijska, a ne revolucionarna.

To, međutim, ne znači da razvoja nema i da inžinjeri miruju. Moderna vozila dobila su centralne zračne jastuke, naprednije zaštitne sisteme za baterije električnih automobila te tehnologije koje u djeliću sekunde prije sudara zatežu sigurnosne pojaseve, prilagođavaju položaj sjedišta ili podižu karoseriju kako bi ublažila posljedice udara.

Najveća promjena dogodila se u području aktivne sigurnosti. Umjesto da se fokusiraju isključivo na zaštitu putnika tokom sudara, proizvođači sve više razvijaju sisteme koji nesreće pokušavaju spriječiti prije nego što se dogode.

Današnji automobili uz pomoć kamera, radara i senzora nadziru okolinu, prepoznaju pješake, bicikliste i saobraćajne znakove, upozoravaju na vozila u mrtvom uglu te po potrebi sami aktiviraju kočnice. Elektronika danas često reaguje brže nego što to može čovjek.

Međutim, svakodnevna stvarnost još je daleko od savršenstva. Iako vozače ponekad nerviraju lažna upozorenja, iritantna zvučna upozorenja ili neočekivane intervencije sistema pomoći, statistike pokazuju da upravo takve tehnologije mogu napraviti razliku u kritičnim trenucima i spriječiti najteže posljedice.

Graham je zato ostao simbol jedne važne lekcije zbog koje možemo odahnuti. Umjesto da prilagođavamo čovjeka automobilima, autoindustrija posljednjih deset godina prilagođava automobile čovjeku – s ciljem da nesreća bude što je manje moguće, a ne samo da ih lakše preživimo.