Nio gubi preko 32.000 eura na svakom autu, a to subvencionira kineska vlada
Evropska unija pokrenula je nedavno istragu o tome koliko kineske proizvođače automobila subvencionira državna blagajna. Sumnjajući da im to omogućava prodaju automobila u Evropi po cijenama ispod troškova proizvodnje automobila, što znači nepravednu prednost u odnosu na evropske i dijelom američke proizvođače automobila, EU je u zaštitu svoje ekonomije izgleda s pokrićem pokrenula istragu. Iako razne vlade indirektno pomažu "zapadnim" električnim automobilima kroz subvencije za kupovinu, one ne pokrivaju gubitke automobilskih kompanija kao takvih. Osim toga, subvencije za kupovinu u EU vrijede i za kineske električne automobile, ako ih kupi, naprimjer, Francuz ili Talijan, tako da ovi automobili imaju dvostruku prednost u odnosu na evropske.
New York Times razotkrio misteriju
Najnoviji izvještaj New York Timesa sada dolazi s decidnim podacima o tome koliko kineska vlada može pokriti gubitke za određene proizvođače automobila. Za automobilsku kompaniju Nio to je oko 32.000 eura, odnosno toliko Nio gubi na svakom prodatom automobilu, prenosi američki list.
Ogromna državna podrška razlog je zašto kineske automobilske kompanije mogu toliko rasti, iako su neprofitabilne. Kad je Nio visio nad provalijom 2020., kineska vlada je osigurala otprilike milijardu eura pomoći kako bi se proizvođač automobila održao na životu. Istina, nije to bila samo finansijska injekcija - država je tim novcem de jure kupila 24 posto udjela u kompaniji. Ali to nije bila jedina podrška. Uslijedila je još jedna finansijska injekcija neimenovane državne bankarske kuće u iznosu od 1,5 milijardi eura.
Naravno, nisu svi kineski proizvođači automobila u gubicima. Brend BYD, koji ne kupuje, već koristi vlastite baterije, je recimo bio profitabilan za prvo polugodište 2023. ostvarivši dobit od 1,35 milijardi eura, što znači trostruko više nego lani za isti period.
Kineski radnik radi za trećinu plate Evropljanina ili Amerikanca Osim državne podrške, kineski proizvođači automobila imaju još jednu veliku prednost u pogledu niskih cijena u odnosu na proizvođače iz Evrope i SAD-a, a to je niža cijena rada. Tamošnji radnik u proizvodnji zarađuje otprilike trećinu onoga što godišnje zaradi sindikalni američki ili evropski radnik u autoindustriji.
Prije nekoliko sedmica i agencija Reuters izviještavala je o temeljnom padu plata radnika u automobilskoj industriji u Kini posljednjih mjeseci. Reuters je pisao da su oglasi koji traže radnike za proizvodnju automobila u Kini u augustu nudili platu po satu od 14-31 juana (1,8 - 4 eura). Neimenovani zaposlenik tvornice automobila Changan u Che-feiju, kojeg je agencija navela kao primjer, doživio je smanjenje primanja i napustio je posao u julu, jer je njegova plata u maju i junu iznosila svega četiri hiljade juana mjesečno (oko 512 eura), umjesto 900 eura koliko je očekivao.
Osim toga, kineski proizvođači automobila također mogu proizvoditi automobile jeftinije u smislu tehnologije. New York Times u svom izvještaju takođe navodi primjer, kada su neimenovani istraživači rastavili električni automobil BYD Seal kako bi ga proučili u detalje, otkrili su da bi se mogao proizvoditi za otprilike 35% jeftinije od Volkswagena ID.3.
