Mekše linije u trendu: Zašto su automobili napustili kockasti dizajn karoserije

Ako automobil iz osamdesetih postavite pored automobila iz devedesetih, razlika u dizajnu odmah je uočljiva. Shodno dizajnu su i nastali ultrapopularni nazivi "Kockica", "Suza" i "Jaje".

Stariji modeli djeluju uglasto, dok su oni iz devedesetih znatno glađi i zaobljeniji. Kod nekih modela taj prelaz posebno je očigledan. Mercedes W124 i njegov nasljednik W210 gotovo su školski primjer: W124 ima karakteristično uglaste linije, dok je W210, predstavljen 1995. godine, dobio znatno mekše i zaobljenije površine.

Sličnu promjenu možemo vidjeti i kod Volkswagen Passata B2 i B3. Dok je B2 tipičan predstavnik kockastog dizajna osamdesetih, B3 je početkom devedesetih donio znatno glađu i aerodinamičniju karoseriju.

Zaobljeni automobili postojali su mnogo prije

Bilo bi, međutim, pogrešno smatrati da su zaobljene karoserije trend devedesetih. Aerodinamični dizajn pojavio se mnogo ranije. Još tokom tridesetih godina, automobili poput Tatre 77 imali su izrazito fluidne karoserije, razvijene s ciljem smanjenja otpora zraka.

Ipak, takav pristup još dugo nije postao standard. Većina proizvođača nastavila je koristiti znatno uglatije oblike, posebno na američkom tržištu. Kupci su sredinom prošlog stoljeća preferirali veća vozila, pa je takav dizajn ostao dominantan sve do sedamdesetih godina. Karoserija je često bila zasnovana na klasičnoj koncepciji tri odvojena dijela – poklopcu motora, putničkom prostoru i prtljažniku.

Zašto se Evropa ranije sjetila aerodinamike

Situacija u Evropi bila je drugačija. Gorivo je bilo skuplje, pa je ekonomičnost bila važnija. Naprimjer, tokom šezdesetih godina, galon benzina u Francuskoj koštao je 73 centa, dok je u SAD-u bio samo 31 cent dolara. Manji otpor zraka značio je lakše kretanje i manju potrošnju, pa su evropski dizajneri ranije počeli eksperimentisati s fluidnijim oblicima.

Američki dizajneri također su koristili zaobljene linije, ali su one često bile povezane sa svemirskom trkom i futurističkim dizajnom. Takva rješenja uglavnom su ostajala rezervisana za konceptne automobile.

Ford Sierra kao jedan od prvih znakova promjena

Jedan od važnih koraka prema modernom dizajnu bio je Ford Sierra, predstavljen 1982. godine. Njena fluidnija karoserija izgledala je neobično u poređenju s tadašnjom konkurencijom, a automobil je zbog oblika dobio nadimak "jelly shape" – oblik želea. Kupcima je trebalo vremena da se naviknu na ideju da automobil više ne mora imati oštre rubove da bi izgledao moderno.

Promjenu je dodatno ubrzala potreba za manjom potrošnjom goriva. Od 1978. godine američki proizvođači suočavali su se sa sve strožijim zahtjevima za ekonomičnošću automobila. Za dizajnere je poboljšanje aerodinamike predstavljalo relativno jednostavan način povećanja efikasnosti. Istovremeno se tokom osamdesetih razvijalo računarsko modeliranje, koje je olakšalo projektovanje i proizvodnju složenih zakrivljenih površina.

Tako se spojilo nekoliko faktora: veće cijene goriva, zahtjevi za manjom potrošnjom, razvoj aerodinamičkih testiranja, računarsko modeliranje i promjena shvatanja modernog dizajna. Glatke karoserije zato su konačno prešle iz svijeta eksperimenata u masovnu proizvodnju.

Uglasti automobili danas izgledaju zaobljeno

Promjena je bila toliko snažna da su posljedice vidljive i danas. Čak i automobili koji se smatraju uglastima zapravo su aerodinamičniji od svojih prethodnika. Dobar primjer je najnovija generacija Mercedes-Benz G-Klase. Njena prepoznatljiva silueta i dalje čuva ravne linije, ali se automobil više ne može smatrati potpuno "kockastim".

Ono što je nekada bilo radikalno zaobljeno postalo je standard. Zato automobili iz osamdesetih danas djeluju toliko karakteristično – njihove oštre linije odmah otkrivaju vrijeme u kojem su nastali.