Mauritanija: Starački dom u kojem "umiru" stari Mercedesi

Iako se povremeno mogu vidjeti japanski ili francuski automobili iz osamdesetih godina, nigdje na svijetu nećete naći toliku koncentraciju automobila sa srebrnom zvijezdom na nosu.

Mauritanci istina vole i Renaulte - ostatak francuske kolonizacije – ali obožavaju Mercedes 190D iz 1980-ih, toliko poznat po svojoj izdržljivosti i dugovječnosti. Ovdje u Nouakchottu, glavnom gradu Mauritanije s više od 1,5 miliona stanovnika, oni su posvuda, ali su nažalost tek duhovi onoga što su nekad bili.

Srebrne zvijezde se voze do iznemoglosti kao taksiji i radna vozila. Kad sjednete u Mercedes 190D iz osamdesetih kao da vozite Frankenštajna na točkovima. Motor doduše pali iz prve, ali dizelsko grgljanje, karoserija u različitim bojama, tragovi hrđe posvuda i često raskomadani prednji branik i farovi, ne ometaju vozače u prevozu od tačke A do tačke B.

Život u velikim gradovima

U Nouakchottu većina vozila nema funkcionalna svjetla. Branici su opcionalni, kao i prozori. Dijelovi se ugrađuju i prenose s auta na auto već sedmi ili osmi put. Retrovizori mlitavo vise, prozori upadaju u utore, a nagib točkova varira između negativnog s jedne i pozitivnog s druge strane čak istog vozila.

Život pak u Nouadhibou, drugom najvećem gradu, glavnom žarištu za krijumčarenje migranata i ključna polazna tačka za one koji pokušavaju doći do Evrope, dominiraju prigušene sivo-žute nijanse. Vožnja po iznenađujuće različitim cestama i naseljima je veliki izazov – truba i kočnica se moraju često koristiti. Vozački ispit? Mnogi ga polažu bez vozila, uz dovoljnu količinu novca za instruktora. Ovaj ispit može polagati svako ko ima minimalno 17 godina.

Na parkiralištima se ističu šarene karoserije koje su toliko zahrđale da se kroz njih može vidjeti, a vjetrobrani toliko izblijedjeli da se kroz njih više ne vidi. Neki automobili služe skoro pet decenija i čekaju posljednji izdisaj prije odlaska na otpad. Luksuz poput kompletne unutrašnjosti ili prednjih svjetala nije nužan - lokalni mehaničari održavaju ove strojeve u pogonu najčešće improviziranim metodama.

Ekonomija izdržljivosti

Visoka razina siromaštva znači da automobili moraju trajati što je duže ljudski moguće, a po mogućnosti i duže. Mauritanci su postali majstori produženja vijeka trajanja vozila, koja su odavno napustila Evropu. Ljudi ovdje koriste ono što minimalno funkcioniše i ne mare kako automobili izgledaju. Najčišći oblik korištenja automobila koji se može zamisliti je ustvari postizanje maksimalnog vijeka trajanja uz minimalna ulaganja.

Ovi stari Mercedesi, otpisani i izvezeni davno iz Evrope kako im je vrijednost padala, postali su dio mauritanijskog krajolika - slično kubanskim oldtimerima, ali vođeni čistom funkcionalnošću i snalažljivošću lokalnih majstora koji za siću lako "krpe" robusnu konstrukciju često uz prašnjavu cestu.

Iako proizvođači automobila iz cijelog svijeta često razvijaju pristupačne automobile osmišljene posebno za zemlje u razvoju, malo ih ugleda svjetlo dana na takvim tržištima. Oni koji se ipak pojave i dalje su puno skuplji i često nedostižni običnim ljudima. Mauritanci će reći, da su i manje izdržljivi od starog, ali pouzdanog Benza.