Wagner Aerocar je i vozio i letio: Bio je to svojevrstan odgovor na saobraćajne gužve šezdesetih

Davne 1965. godine predstavljen je Wagner FJ-V3 Aerocar, neobičan četverosjed koji je pokušao spojiti automobil i helikopter u jedno vozilo.

Za razliku od brojnih koncepata koji nikada nisu napustili crtaće daske, Aerocar je zaista poletio. Bilo je to vozilo, odnosno letjelica, zamišljeno kao eliminator gužvi u saobraćaju.

Vozilo je koristilo koaksijalni sistem rotora, odnosno dva rotora koji su se okretali u suprotnim smjerovima, čime je eliminisana potreba za repnim rotorom kakav imaju klasični helikopteri. Pokretao ga je klipni motor Franklin, a kasnije su konstruktori pokušali ugraditi i snažniju turbinu Turbomeca kako bi poboljšali performanse.

Iako po današnjim standardima izgleda pomalo nespretno, osnovna ideja bila je vrlo slična onoj koju danas promovišu kompanije koje razvijaju eVTOL letjelice. Cilj je bio stvoriti kompaktno vozilo sposobno za vertikalno polijetanje i slijetanje, koje bi moglo funkcionisati i na zemlji i u zraku.

Međutim, tehnologija tog vremena nije bila dovoljno razvijena da bi takav koncept postao praktičan. Aerocar je bio složen za održavanje, skup za proizvodnju i suočavao se s brojnim regulatornim izazovima. Nakon nekoliko godina razvoja projekat je napušten 1971. godine.

Ipak, Wagner Aerocar danas se može posmatrati kao svojevrsni pionir modernih eVTOL letjelica. Razlika je u tome što današnje letjelice koriste lagane materijale, električne motore, naprednu elektroniku i softver za kontrolu leta, što je prije šest decenija bilo nezamislivo.

Mnogi stručnjaci i dalje smatraju da je spoj automobila i letjelice vrlo teško ostvariv u praksi. Ipak, upravo su projekti poput Wagner Aerocara pokazali da ideja o urbanom zračnom prevozu nije nastala u 21. vijeku. Naprotiv, inžinjeri su o njoj sanjali još prije više od 60 godina.