Zamijenio je jednako uspješni model 127, osvajača titule Evropski automobil 1972. godine, na čijoj je osnovi 1980. napravljen Yugo 45. Uno je ponio ime slavnog modela Tipo Uno iz 1910. i ukupno je proizveden u u 8,8 miliona primjeraka. U historiji automobila to je osma po veličini serija na jednoj platformi.
Krajem 1983. osvojio je titulu Evropskog automobila 1984. godine i to je bio veliki poticaj za njegov uspjeh.
Uno je bio savremen auto za svoje doba, a dizajnirao ga je Giorgetto Giugiaro. Imao je koeficijentom otpora zraka 0,33, što je i danas izvrsno za automobil niže klase, a 1989., je izmjenama prednjeg dijela snižen na samo 0,30. Koristio je motore sa 903 ccm sa 45 KS i 1116 ccm sa 54 KS - radilo se o poznatim Fiatovim motorima čije su se izvedbe ugrađivale u Yugo 45 i Zastavu 101. Opremao se i dizelašem obima 1301 ccm i snage 45 KS, koji se nije pokazao trajnim i pouzdanim (Fiat je probleme s trajnošću dizelaša riješio tek krajem 80-ih).
Velik je pomak učinjen krajem 1985., kada je napravljen motor 1.0 FIRE (kratica od Fully Integrated Robotised Engine), obima 999 ccm i snage 45 KS KS. Zatimm su predstavljeni modeli 1.4 i.e sa 70 KS, 1.4 Turbo sa 100 KS i 1.7 D sa 60 KS. Vrijednost koncepta Uno potvrdio se činjenicom da se nastavio proizvoditi dugo nakon što je 1993. stigao njegov nasljednik Punto.
