Nedugo nakon predstavljanja modela 849 Testarossa s kojim će u Maranellu zamijeniti hibridni SF90 Stradale, Ferrari je još jednom napravio osvrt na svoje legendarne modele iz prošlog stoljeća. Jedinstveni model koji se krije iza oznake SC40 podsjetnik je na legendarni F40, posljednji model kojem je „zeleno svjetlo“ dao Enzo Ferrari, a s kojim je obilježeno 40 godina od predstavljanja prvog „propetog konjića“ za upotrebu (i) na javnim cestama.
U Ferrarijevom odjelu za specijalne projekte (za specijalne kupce) kažu da SC40 nije nasljednik modela F40, ali dizajneri karbonskih karoserijskih panela predvođeni Flaviom Manzonijem ne kriju da je F40 poslužio kao inspiracija prilikom kreiranja automobila koji je iz tvornice izašao kao plug-in 296 GTB čiji trolitarski V6 biturbo motor u kombinaciji s elektromotorom razvija 830 KS i 740 Nm najvećeg obrtnog momenta.
Podsjetnik na F40 nema karakteristična „pop-up“ glavna svjetla, ni crnu kuglu na uglačanoj metalnoj ručici ručnog mjenjača, ali ima nekolicinu otvora za protok zraka na karoseriji oštrijih linija na čijem je velikom poklopcu motora integrisan spojler koji oblikom podsjeća na spojler koji je krasio F40.
U prilog jedinstvenosti idu i felge koje se neće vidjeti ni na jednom drugom Ferrariju, a u FSP odjelu (Ferrari Special Projects) su ponosni na posljednji (ne i zadnji) unikatni proizvod za čiju je realizaciju u saradnji s vlasnikom trebalo oko dvije godine.
Sve su prilike da SC40 neće biti posljednji osvrt na temu Ferrarija F40, jer je sedmerostruki prvak u F1 Lewis Hamilton otkrio da bi s Ferrarijem uskoro mogao raditi na projektu F44 koji bi, zajedno s ručnim mjenjačem, trebao biti pravi F40 za 21. stoljeće.
Vrijedi spomenuti da Ferrari F40 (koji se proizvodio od 1987. do 1993. godine) pokreće 2,9-litarski V8 motor koji uz podršku dva turbopunjača razvija 478 „konja“ pri 7.000 obr/min i 577 Nm obrtnog momenta pri 4.000 obr/min, što je dovoljno za 324 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h za 4,1 sekundu. Zajedno s trkaćim verzijama, proizvedeno je 1.346 primjeraka.