Norvežanka kupila polovni električni auto i završila na sudu: Umjesto 200, domet bio samo 36 kilometara

Norvežanka je prije kupovine pitala prodavca koliki domet automobil može ostvariti.

"Zimi između 85 i 90 kilometara, a ljeti od 150 do 200 kilometara", odgovorio joj je prodavac.

Uz to je tvrdio da je automobil "odličan" i da s njim nikada nije imao ozbiljnijih problema, piše norveški motor.no.

Umjesto 200, automobil je mogao preći samo 36 kilometara

Nakon što je platila vozilo u gotovini i krenula kući, nova vlasnica vrlo brzo je primijetila da se stanje baterije prazni mnogo brže nego što je očekivala. Već tokom prve vožnje ustanovila je da automobil po toplom ljetnom danu može preći svega 36 kilometara.

Samo pola sata nakon preuzimanja automobila nazvala je prodavca i zatražila raskid kupoprodaje, ali je on to odbio tvrdeći da nije dao netačne informacije.

Servis otkrio ozbiljan problem s baterijom

Vlasnica je potom automobil odvezla u servis, gdje je dijagnostika pokazala grešku na visokonaponskoj bateriji. Mehaničari su preporučili skidanje baterijskog paketa i detaljan pregled, što je kod električnih automobila veoma skup zahvat.

Tokom testne vožnje servis je utvrdio da je nivo napunjenosti baterije pao za čak 15 posto nakon samo dva pređena kilometra, a automobil se na kraju potpuno ugasio.

Sud presudio u korist kupca

Iako je u prvom postupku pred vijećem za mirenje prodavac oslobođen odgovornosti, okružni sud je donio drugačiju odluku.

Sud je zaključio da je prodavac dao netačne informacije o stvarnom dometu automobila te da je dokazano kako vozilo ljeti može preći svega oko 50 kilometara, što je daleko od obećanih 150 do 200 kilometara.

U presudi se navodi da automobil ima znatno lošiji domet od onoga što je uobičajeno, kao i da postoji velika razlika između tvrdnji prodavca i stvarnih mogućnosti vozila.

Zbog toga je sud naložio prodavcu da preuzme automobil i kupcu vrati kompletan iznos od 60.000 norveških kruna, odnosno oko 5.350 eura.

Sporan i kupoprodajni ugovor

Tokom sudskog postupka otkriven je još jedan zanimljiv detalj. Kupac i prodavac dostavili su različite primjerke kupoprodajnog ugovora.

Na primjerku koji je imala Norvežanka nije bilo označeno da se vozilo prodaje po principu "viđeno – kupljeno". Međutim, na ugovoru koji je predao prodavac ta klauzula je bila označena.

Iako ovakva razlika u pojedinim slučajevima može imati značajan uticaj na prava kupca, sud je zaključio da ona nije bila presudna u ovom predmetu. Prema mišljenju suda, vjerovatnije je da automobil nije bio prodat uz navedenu klauzulu, pa je ugovor koji je dostavio kupac ocijenjen kao vjerodostojniji.

Presuda još nije pravosnažna jer je prodavac uložio žalbu.