Koliko je Spaček bio dobar automobil najbolje govori podatak da je između 1948. i 1990. godine proizveden u više od 5 miliona primjeraka.
Ideja o modelu 2CV se rodila još tridesetih godina prošlog stoljeća, a cilj je bio proizvesti automobil koji može dostići brzinu od 60 km/h, prevoziti najmanje dva putnika, vreću krompira tešku 50 kg ili balon vina, a da pri tome ne troši puno goriva. Također, to vozilo je moralo biti lako upravljivo te sposobno da savlada i teže terene, a da pri tome bude udobno. Važna stavka na listi karakteristika je bila i niska cijena. Rezultat je bio prototip s pokretnim platnenim krovom, jednostavnim komandama, jednim svjetlom i samo najneophodnijim instrumentima. Pred početak Drugog svjetskog rata je proizvedeno 250 primjeraka prototipa, ali je zbog početka rata odlučeno da se unište kako ne bi došli u ruke nacista. Ipak, nekoliko desetljeća kasnije je ipak pronađeno nekoliko primjeraka koje su svojevoljno sakrili radnici.
Završetkom rata se Citroen vratio projektu te je uz određene izmjene započeo proizvodnju. Motor s vodenim hlađenjem je zamijenjen doviclindričnim motorom sa zračnim hlađenjem zapremine 375 ccm i snage 9 KS uparenim sa četverostepenim mjenjačem, a dobio je i drugo svjetlo. Godine 1954. je uslijedila promjena dizajna, a vremenom je povećavana i zapremina motora te je Spaček od 1970. godine pokretao motor zapremine 602 ccm. Povećavala se i snaga, od 9 preko 13,5 i 28 pa do 33 KS.
U garaži dva Spačeka, jedan sastavljen iz dijelova donesenih u kanti
Dio te historije u svom posjedu ima i Alden Hadžagić Braco, koji je vlasnik dva Spačeka, a često se nađe za upravljačem i trećeg poznatog pod imenom Charleston.
"Prvog Spačeka sam kupio krajem osamdesetih godina i to silom prilika jer sam u to vrijeme bio u fazonu nekog 'tuninga', vozio sam 'nabrijane' automobile, Zastave koje su se stalno kvarile pa sam morao kupiti automobil koji bi služio samo kao prijevozno sredstvo. Međutim, nakon prve vožnje sam se zaljubio u Spačeka, iznenadilo me je to jer je ovaj automobil bio suprotnost od onoga čemu sam ja težio. Ta ljubav traje do danas", izjavio je Hadžiagić za portal Klix.ba.
Njegov prvi Spaček ima zanimljivu priču koja ima veze i s agresijom na BiH. S njim se morao rastati, ali ga je pronašao i polako ga vraća u život. Pored njega ima i jedan zeleni primjerak koji je u voznom i zaista dobrom stanju.
"Svoj bijeli Spaček (1975. godište) sam kupio 1986. godine i vozio sam ga sve do rata kada je teško oštećen, a kasnije mu se izgubio trag. Našao sam ga prije nekoliko godina u jednoj garaži u Buća Potoku, bio je potpuno rastavljen, doslovno sam ga donio kući u kantama i kartonskim kutijama. Započeo sam restauraciju, a u međuvremenu sam od prijatelja kupio još jedan, zeleni Spaček (1970. godište). On je bio u dobrom stanju, ali sam ipak radio na mehanici i još nekim stvarima. Danas je star 50 godina. Limarija je urađena prije 12, a motor je osvježen prije četiri godine. Od tada nije bilo nikakvih problema", rekao je Braco.
"Ružno pače" su mnogi zavoljeli
Na prvi pogled, mišljenja o Spačeku će se definitivno razlikovati, jedni ga smatraju lijepim, drugi baš i ne, ali jedno je sigurno, radi se o legendi koja vremenom nije doživjela velike promjene, ali je stekla ogromnu popularnost.
"Spaček se od ostalih klasičnih automobila razlikuje po svom hrabrom dizajnu, a neki će reći da je ružan. Zbog toga i ima nadimak 'ružno pače', odnosno 'spaček' kako je nazvan u Kopru gdje se također pored drugih lokacija proizvodio. Poseban je i zbog toga što je uglavnom zadržao svoj originalni dizajn. Tokom godina proizvodnje je doživio jako malo evolucije, odnosila se na povećanje snage i zapremine, poboljšanja kočnica i slično. Osim toga, to je jednostavan automobil, kombinacija je genijalnosti i totalne improvizacije", kazao je naš sagovornik.
Jednostavan, a genijalan
S obzirom da se radi o jednostavnom, ali ipak genijalnom automobilu, ovaj simpatični četverotočkaš ne poznaje prepreke. Iako je prilično star, on će vas sigurno dovesti do vaše destinacije.
"Ljudi su pomalo skeptični, ali kad krenem na putovanje, prelazim dnevno minimalno 600 kilometara bez ijednog kvara. Nemam straha. Mnoge ideje koje se sad koriste nastale su još s prvim Spačekom. Ovaj automobil ima bregastu osovinu uzubljenu u radilicu motora, kao kod bolida Formule 1, nema lanac, nema zupčasti remen, vodenu pumpu ni razvodnik paljenja, ništa što se može pokvariti. Također, kada ostalim automobilima pukne prijenos, ne mogu se kretati, a Spaček može i kad mu pukne jedan kinetički zglob. Kočnice su mu uz mjenjač, a ne na točku, tako da možete rukom zategnuti ručnu kočnicu na toj strani i imate pogon na jednom točku. Poznajem čovjeka koji je u Beograd došao iz Verone s pogonom na jedan točak", istakao je Hadžagić.
Ove automobile nije teško održavati, a ni dijelovi nisu veliki problem, posebno ako imate prijatelje koji su također zaljubljenici u ovog šarmantnog Francuza.
"Spaček se može rastaviti s tri ključa, a i tri su puno onom ko ga dobro poznaje. Dovoljno je 15 minuta. Ko poznaje osnove mehanike i logički razmišlja, neće imati problema. S društvom sam sastavio tri motora. Što se tiče dijelova, postoje dvije opcije. Jedna je na prijateljskoj osnovi, razmjenjujemo dijelove kao poklone, a druga opcija je kupovina iz Njemačke, Italije i Holandije. Neke stvari su jeftine, dok su neke sitnice bezobrazno skupe. Treba imati strpljenja, do dijelova je moguće doći", otkrio je Alden.
Popularni Spaček ima i poneku manu, ali su one zanemarive istinskim zaljubljenicima.
"Automobil je 'prozračan', vrata lahore jer slabo dihtuju, a može se dogoditi da od starosti pukne crijevo za dovod goriva. Lošija je i antikorozivna zaštita, ali Spačeke tretiramo novim sredstvima koja su jako dobra. Motor je neuništiv, svog Spačeka vozim svaki dan, poštedim ga samo kad pada snijeg", riječi su našeg sagovornika.
Poput člana porodice, neizostavan na putovanjima
Ovaj automobil su zavoljeli i članovi njegove porodice, a zeleni Spaček je pripao Aldenovom sinu.
"Kada sam kupio zelenog Spačeka, supruga nije željela ni da čuje za njega. Međutim, vremenom ga je zavoljela pa je on jedini automobil koji koristimo za izlete i duga putovanja. Nevjerovatno je udoban, a bez problema prati brzinu modernih automobila. Preticanja nema jer je trom na ubrzanju. Ipak, putovanje je udobno, zaista se u njemu teško umoriti. Zelenog Spačeka sam poklonio sinu, a za sebe pripremam bijelog", otkrio je Hadžagić.
Elegantni Charleston slavi 40. rođendan
Posebno atraktivan model Spačeka je Charleston, a primjerak koji posjeduju Aldenovi prijatelji Adi Čvorak i njegov brat Omar proizveden je 1982. godine. Ovaj model slavi svoj 40. rođendan, a upravo je elegantni Charleston bio posljednji Spaček koji je sišao s proizvodne trake.
"Mi imamo neki naš klub, svi koristimo sve automobile koje imamo. Moj prijatelj Adi Čvorak je kupio ovaj Charleston prije pandemije koronavirusa te je otišao u Beč i više ga nije vidio. Ipak, njegov brat Omar se zaljubio u Spačeka te ga često vozi. Kompletan automobil smo rastavili do najmanjeg detalja, boje nisu bile originalne, pa je ponovo lakiran, a i unutrašnjost je dovedena u originalno stanje. Inače, Charleston je nastao da bi se zadržao interes kupaca, a specifičan jer ima dva retrovizora, ljepšu unutrašnjost i bolje tkanine. Radio se u tri kombinacije boja, a ova je najpopularnija. Razlika je u estetskim detaljima, a mehanika je ista", dodao je Braco.
Kada je riječ o cijenama, razlikuju se na domaćem i inostranom tržištu.
"Razlika je velika, u inostranstvu cijena raste i kreće se od 7.000 do 15.000 eura u Evropi, a u Americi su i skuplji. Kod nas su cijene duplo niže, ali ne razmišljam o prodaji, sreća se ne prodaje", jasan je bio Hadžagić.
U planu novi eksperimentalni projekt
On već planira novi projekt u čijem će fokusu biti još jedan Spaček, ali će dobiti moderniju tehnologiju.
"Pojavio se još jedan Spaček, kupit ću ga iako je limarija u groznom stanju. Bit će moj ekperiment, neka vrsta hibridnog vozila i imat će pogon na sva četiri točka", otkrio je Alden.
Da može birati samo jedan automobil u svom životu, uvijek bi izabrao Spaček.
"To bi bio klasični automobil. U posljednjih 20 godina sam vozio sve i svašta kao novinar iz svijeta automobilizma. Automobili poput Spačeka imaju dušu, morate ih poznavati. Ujutro tačno morate znati koliko ćete povući sauga, koliko pritisnuti gasa. Svaka krivina je doživljaj, čovjek je potpuno uključen jer nema pomoćnih sistema. Ovakvim automobilima se morate posvetiti", završio je Hadžagić.
