Ujedinjene nacije izrazile su optimizam, s obzirom na to da su mnoge zemlje ponudile da pošalju svoje vojnike u južni Liban.
Ipak, najveće razočarenje sinoć u New Yorku priredili su Francuzi, za koje se vjerovalo da će preuzeti ključnu ulogu. Francuska je umjesto očekivanih 2.000, ponudila samo 200 vojnika za mirovnu misiju u Libanu.
Takva ponuda uopšte nije po volji zvaničnika UN, među kojima je i zamjenik generalnog sekretara, Mark Maloch Brown.
"Razočarani smo. Nadali smo se da će Francuska biti u stanju da učini više. Ipak, predsjednik Chirac je jasno stavio do znanja generalnom sekretaru da će Francuska pružiti logističku podršku u priobalnom djelu sa svojih 1.700 vojnika - to je dvostruko više od postojećeg nivoa. Ostaje da se vidi šta se još može učiniti", kazao je Brown
BBC-jev dopisnik koji je pratio sastanak u sjedištu UN-a javlja da će zvaničnici Svjetske organizacije poslije, kako kažu, razočaravajuće ponude Francuza, tražiti od drugih evropskih zemalja - posebno Italije, Belgije i Španije - da okupe početnih 3.500 koji bi mogli već za desetak dana da budu u Libanu.
Dok Evropljani pomalo oklijevaju, zemlje poput Indonezije, Malezije i Bangladeša odmah su se izjasnile da žele da pruže pomoć u stvaranju međunarodne misije od predviđenih 15.000 pripadnika.
Rezerve u pogledu vojnika iz Indonezije i Malezije pak, odmah je u razgovoru za BBC izrazio izraelski ambasador pri UN Dan Gillerman - zato što te dvije zemlje ne priznaju Izrael.
"Bilo bi veoma teško, ako ne i nepojmljivo za Izrael, da prihvati vojnike onih zemalja koje ne priznaju Izrael i sa kojima nemamo diplomatske odnose. Činjenica da su to muslimanske zemlje je irelevantna. Bili bismo sretni da vidimo pripadnike iz muslimanskih zemalja s kojima smo u dobrim odnosima", kazao je.
Vojnicima Indonezije i Malezije, kako javlja BBC-jev dopisnik Mike Seargent iz New Yorka, potrebno je više vremena da se angažuju u južnom Libanu nego snagama koje bi eventualno došle iz Evrope. Zato se postavlja pitanje da li će UN zadovoljiti rok od deset dana kako bi u prvoj fazi poslale određeni broj mirovnjaka u Liban.
"U UN kažu kako su uvjereni da će to postići, ali još nije jasno od kojih će pripadnika biti sastavljen taj prvi dio međunarodne misije - posebno ukoliko Italijani, Belgijanci i Španci budu tražili dodatno pojašanje uslova angažovanja u Libanu", kaže Saergent.
"Mislim da su Francuzi u naročito nezgodnoj situaciji. Oni naravno, imaju i određenu istoriju u Libanu - mnogo vojnika im je poginulo u napadu 1983. godine. Francuski vojnici su također ginuli i u mirovnim misijama u drugim zemljama po svijetu, naročito u Bosni. Dakle, jasno je da Francuska neće da stavi svoje vojnike u opasnu situaciju, ali mi se čini i da ne želi da se vezuje za nešto neizvjesno na Bliskom istoku. Ona bi radije da vidi šta će se desiti s Britancima i Amerikancima u Iraku, ali bi i da ima jasno definisani okvir po kojem bi francuski vojnici ušli i izašli iz Libana", kaže on.
Njemačka je ponudila mornaricu, a Sjedinjene Države i Velika Britanija logističku podršku misiji u Libanu - koja bi pak, prema riječima britanskog ambasadora pri UN Emira Jonesa Parryja , trebalo što prije da bude oformljena.
"Predstavnici zemalja bili su spremni obećati da će obezbjediti dva mehanizovana bataljona, drugi su ponudili jedan. Ukupan doprinos ostvaren je vrlo brzo, jer je rezolucija Vijeća siguirnosti usvojena tek prošle subote. Sada je izazov za bilo koju vojsku brzina kojom dobro opremljene snage mogu da budu angažovane na terenu", kazao je Parry.
Za početak naredne sedmice zakazani su dodatni sastanci u sjedištu UN-a, poslije kojih se očekuje da će biti jasnije kakva i u kom sastavu će međunarodna mirovna misija biti poslana u Liban.
