Svijet i mediji igraju igru koju žele diktatori, kako u Kini, tako i u Mijanmaru. Dok se detaljno izvještava o svakom zatrpanom učeniku u Sečuanu, dva miliona Burmanaca potpuno se ignoriraju.
Za razliku od Libana i Somalije, Bosne i Hercegovine i Kosova, Afganistana i Iraka, kada su političari uz veliku pompu pokrenuli takozvanu humanitarnu intervenciju, sada od svega toga nema ništa.
Istina o savremenoj vanjskoj politici jeste da ona ne odgovara na humanitarne već, kao što se to vidjelo u Iraku, na unutrašnjopolitičke potrebe i neku vrstu iskrivljenog shvatanja nacionalne sigurnosti kao i na nelagodu onih koji u svojim dnevnim sobama prate izvještaje medija.
Mijanmar, čiji je režim uspješno gušio svaki publicitet, ne prikazuje se na televiziji. A mi za sebe smatramo da smo civilizirani, piše autor komentara u Guardianu.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
