Kako su Amerikanci svrgnuli diktatora i bivšeg saveznika uz pomoć heavy metala
Iako je operacija bila vrlo uspješna, samo hvatanje diktatora se zakomplikovalo nakon što je pronašao utočište u vatikanskoj ambasadi, no tada je na scenu stupio heavy metal.
Manuel Noriega rođen je 1934. godine u siromašnoj porodici iz grada Paname. Kasnije je postao oficir u panamskoj vojsci, gdje je sklopio savez s Omarom Torrijosom. Godine 1968. Torrijos je poveo vojni udar protiv predsjednika Arnulfa Ariasa i postavio Manuela Noriegu za šefa vojne obavještajne službe. Nakon Torrijosove smrti 1981. i nekoliko godina političkih nemira u Panami, Noriega je 1983. postao de facto vladar zemlje.
Dok je vladao Panamom kao diktator, Noriega je bio poznat po tome što je koordinirao s nekoliko američkih obavještajnih agencija, te je čak postao jedan od najvrjednijih doušnika CIA-e. Također je pomogao u distribuciji ilegalnog oružja, vojne opreme i novca vojnim snagama Sjedinjenih Država koje su bile stacionirane diljem Latinske Amerike.
U to vrijeme su se odvijali unutrašnji sukobi u Nikaragvi i El Salvadoru, pa je predsjednik Reagan smatrao da je njegov savez s Noriegom vrlo koristan dok je štitio interese Sjedinjenih Država u te dvije zemlje.
Vlada SAD-a navodno je plaćala Noriegi između 100.000 i 200.000 dolara svake godine za njegove informaciju. Međutim, nakon što je otkriveno da SAD nisu bile jedina zemlja za čiju je vladu Noriega prikupljao podatke (također je davao obavještajne podatke neprijateljima SAD-a uključujući Kubu, Libiju i Nikaragvu), odnos između Noriege i Sjedinjenih Država Države je zahladnio u kasnim 1980-ima. Pored toga, milioni dolara koje je Noriega zgrtao od svojih operacija krijumčarenja droge nisu se svidjeli američkim političarima.
Godine 1988. Noriega je optužen za reketarenje, pranje novca i krijumčarenje droge. Kao rezultat toga, SAD zahtijevale su njegovu ostavku, a čak su održani i predsjednički izbori u Panami 1989. godine kako bi se postavio novi predsjednik Republike. Pobjednik je bio Guillermo Endara, koji je javno napadnut od strane Norieginih pristaša, a sam Noriega nije priznao izbore i odbio je podnijeti ostavku na svoju de facto diktatorsku funkciju.
Ovakvi postupci bili su kap koja je prelila čašu za vladu SAD-a, koja je pokrenula invaziju na Panamu u decembru 1989., nadajući se da će prisiliti Manuela Noriegu na predaju. I tada su neki od najpopularnijih heavy metal bendova pozvani da služe svojoj zemlji.
Dok su SAD javno tvrdile da je razlog njihove invazije bila osveta za smrt marinca koji je ubijen u četvrti El Chorrillo u Panama Cityju, invazija je zapravo bila planirana nekoliko mjeseci prije smrti marinca. Invazija se pokazala kao najveća vojna akcija koju su SAD poduzele od Vijetnamskog rata. I dok je Opća skupština Ujedinjenih naroda osudila invaziju kao žkršenje međunarodnog prava, anketa CBS-a pokazala je da je oko 92% Panamaca podržalo taj potez.
Invazija je započela nizom bombaških napada koji su ciljali Noriegina privatna vozila, s namjerom da se Noriegi oteža bijeg. Dan nakon početka invazije, Noriegin zamjenik pukovnik Luis del Cid pobjegao je i kasnije pregovarao o predaji. Sam Manuel Noriega očajnički je pokušavao izbjeći rukama vojske SAD. Čak je koristio dvojnike i glasovne snimke kako bi oružanim snagama otežao utvrđivanje njegovog boravišta.
Kada je vojska SAD uspjela tačnu odrediti Norieginu lokaciju u Panama Cityju, povukao je vrlo pametan potez. Znajući da je SAD-u ugovorom zabranjeno izvršiti invaziju na ambasadu Vatikana u Panama Cityju, Noriegaza je potražio utočište upravo u ambasadi i dobio je zaštitu od nadbiskupa Josea Sebastiana Laboe, papinskog nuncija. Budući da nisu mogli ući u ambasadu, pripadnici Delta Force SAD-a su opkolili ambasadu.
Ostavljeni s ograničenim mogućnostima, vojnici Delta Forcea počeli su koristiti ratovanje "zvukom" kako bi pokušali natjerati Noriegu da napusti njegovo utočište. Pokušali su pokrenuti motore Humveeja parkiranih ispred veleposlanstva, neprestano spuštati helikoptere u blizini i, na kraju, puštati heavy metal rock muziku.
Muziku je osigurao Southern Command Network, radio stanica koja je opsluživala vojnike SAD-a raspoređene u Srednjoj Americi. Vojnici stacionirani oko vatikanskog veleposlanstva počeli slati zahtjeve, neki su odabrani zbog njihove komične vrijednosti. Među hitovima puštanim na radiju bili su I Fight the Law od The Clash, All I Want Is You od U2, Panama od Van Halena, If I Had a Rocket Launcher od Brucea Cockburna, The End od The Doorsa i Wanted Dead or Alive od Bon Jovija.
Cijeli popis pjesama koje su na kraju slomile Noriegu sačuvan je u Arhivu nacionalne sigurnosti Sveučilišta George Washington, a dostupan je i kao playlista na Spotifyju .
Dama 3. januara 1990. Manuel Noriega, za kojeg se pričalo da je zaljubljenik u operu , pristao je predati se te je pritvoren i odveden u zatvorsku ćeliju saveznog suda u Miamiju da čeka suđenje. Nakon što je proglašen krivim na suđenju, bio je zatvoren u Federalnom zatvoru u Miamiju dok nije izručen Francuskoj 2010. godine. Manuel Noriega preminuo je od izljeva krvi u mozak 2017. godine u dobi od 83 godine.
Ovo nije bio prvi put da se muzika koristi kao oružje u ratovanju. Vojske širom svijeta stoljećima puštaju muziku tokom bitaka. I zapravo, vojska SAD koristila je muziku u sličnim scenarijima mnogo puta kroz historiju.
Tokom 51-dnevnog sukoba u kojem je vojska SAD pokušala prisiliti Davida Koresha na predaju, vođu kulta Branch Davidians, puštali su poznatu pop muziku izvan kruga kulta, uključujući Nancy Sinatrinu "These Boots Are Made for Walkin".
Vojska SAD također je 2010. koristila heavy metal u grad Marjah u Afganistanu kako bi pokušala prisiliti talibane koji su se skrivali u tom području na predaju. Thin Lizzy i Metallica očito su bili među bendovima koji su tada svirali u gradu. Pjevač Metallice James Hetfield čak je rekao da je ponosan što je njegova muzika korištena za pomoć vojnim snagama SAD-a.
