Observer o sarajevskoj predstavi "Čekajući Godota"

Navodi se kako se u vrijeme globalne finansijske krize pokazuje aktuelnim komad o ljudima koji čekaju obećani dolazak spasioca, a spasilac ne dolazi. U narednim sedmicama očekuje se dvije velike premijere Beckettovog remek-djela: jedna u Londonu sa Ianom McKellanom i Patrickom Stewartom u glavnim ulogama i druga na Broadwayu.

U temeljitom pregledu povjesti ove drame, autori članka izdvajaju četiri historijske izvedbe: sarajevsku, za vrijeme opsade u režiji Susan Sontag; zatim čuvene izvedbe u Južnoj Africi za vrijeme aparthejda, u zatvoru San Quentin u SAD-u i u New Orealnsu nakon uragana Katarina.

Pišući o sarajevskoj izvedbi Observer citira Susan Sontag koja je 1993. godine rekla da izgleda kao da je Godot pisan za Sarajevo pod opsadom.

„U Sarajevu, kao i drugdje, ljude umjetnost osnažuje i umiruje, potvrđujući i preorganizirajući njihovo osjećanje realnosti.“

Observer je intervjuirao Harisa Pašovića, koji je producirao ovu čuvenu predstavu u Sarajevu 1993.

"Susan Sontag je stigla u Sarajevo 1993. godine; njen sin David je kao novinar izvještavao o ratu, a ona je ponudila da pomogne na svaki mogući način. Njena odluka da režira Beckettov komad 'Čekajući Godota' bila je historijska jer je predstava Sarajevu donijela golemu medijsku pažnju. Na koncu konca, novinari su bili ti koji su spasili Sarajevo, a predstava 'Čekajući Godota' u tome je odigrala ulogu. U jednom trenutku Washington Post je predstavu nazvao 'Čekajući Clintona' i mi smo bili sretni što je to dovedeno u vezu. Susan je sprva željela režirati Beckettove 'Sretne dane', ali kad sam joj objasnio da mi u Sarajevu samo čekamo, odlučila se za Godota. U to vrijeme su ljudi stvarno mislili da je samo pitanje vremena kad će neko spasiti grad", rekao je Pašović za Observer.

Susan Sontag je jedan od najvažnijih intlektualaca 20. stoljeća. Ova američka spisateljica jevrejskog porijekla, bila je u Sarajevu pod opsadom devet puta. Bila je prvi intelekutalac u svijetu koja je rekla da se u Bosni dešava genocid. Godinama je potpuno posvećeno pisala u najuticajnijim svjetskim novinama i časopisima i govorila na javnim skupovima protiv opsade Sarajeva, rata u Bosni i genocida.

O predstavi „Čekajući Godota“ koju je režirala u Sarajevu pod opsadom 1993. godine u produkciji festivala MES napisano je više knjiga, studija i doktorskih disertacija.

Predstava se igrala u Pozorištu mladih u vrijeme kada je Nermin Tulić postao direktor tog teatra. U ovoj povjesnoj predstavi, koja je osvanula na svjetskim naslovnicama, igrali su: Ines Fančović, Nada Đurevska, Irena Mulamuhić, Sead Bejtović, Izudin Bajrović, Admir Glamočak, Mirza Halilović, Velibor Topić i Milijana Zirojević.

Scenograf i kostimograf je bila Ognjenka Finci, dramaturg Zehra Kreho, prevoditeljka Nermina Kurspahić, dizajner svjetla Mustafa Mustafić, a MES-ov produkcijski tim su sačinjavali pored Harisa Pašovića, Lejla Pašović-Mustafić, Lejla Hasanbegović, Mirsada Bjelak, Almin Karamedmedović i Amela Simić.

Susan Sontag je umrla 2004. godine. Svjetske agencije su tada prenijele vijest iz Sarajeva da je tadašnji gradonačelnik izjavio da će jedna ulica u Sarajevu nositi ime Susan Sontag u znak sjećanja na izvanrednu borbu ove hrabre žene za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu i na njen ključni intelekutalni doprinos u 20. stoljeću. Do danas, Sarajevo nije ispunilo to obećanje.