Amela Vilić čvrsto je vjerovala u ozdravljenje

U jednom od posljednjih intervjua koji je dala za Maxi Magazin kazala je da, kada je saznala od čega boluje, nije bila šokirana niti se prepala.

"Kada sam se ljeta 2003. godine vratila s odmora, počela sam mršavjeti. Vaga je pokazala pet kilograma manje. Mislila sam da je to posljednica ljetnih vrućina, plivanja, više šetnje i uopšteno kretanja. U biti, nekako sam neprirodno smršala. Iako sam prema onome što je vaga pokazivala, bila lakša samo pet kilograma, na meni je to izgledalo kao najmanje petnaest", ispričala je ona.

Tada je, kako je istakla u intervjuu, prvi put odlučila otići doktoru. Krenula je s rutinskom kontrolom nalaza krvi, a čim su nalazi bili gotovi, uspostavljena je dijagnoza. Kada je u Zagrebu potražila drugo mišljenje, doktor je bez uvijanja rekao kako joj je ostalo još dvije do četiri godine života.

"Nisam bila šokirana, niti sam se prepala. Naprotiv, prvo što sam rekla bilo je: Super, imam još mnogo vremena. Mogla sam dobiti infarkt pa da u jednoj sekundi umrem", kazala je mirno.

Od svoje bolesti ni u jednom trenutku nije pravila tragediju, mada su joj se svakakve misli vrtjele glavom. U samom početku mislila je kako je sve možda greška, kako će novi nalazi pokazati da je sasvim zdrava.

"Za sve ove godine ni u jednom trenutku nisam pomislila na loš ishod moje borbe za izlječenje. Upoznala sam mnogo ljudi koji imaju istu bolest. Dvadeset posto njih pozitivno razmišlja. Lavovski se bore i ne misle negativno. S druge strane, bilo ih je nekoliko koji nisu tako mislili. Poznavala sam jednu ženu koja je konstantno plakala, čak i pola godine nakon što je saznala da boluje od leukemije. Uvijek je govorila kako joj nema pomoći i kako će sigurno umrijeti. Nažalost, bilo je tako. Stoga, mislim da stanje duha i vjera u uspjeh igraju presudnu ulogu", kazala je u decembru prošle godine Vilić.

Jedini trenutni lijek za njenu bolest bilo je presađivanje koštane srži, ali kako niko od njenih srodnika nije imao sto posto istu krv kao ona, nisu mogli biti donatori. Ipak, nadala se skorom izlasku na tržište lijeka koji će zamijeniti presađivanje koštane srži.

"Taj bi se lijek trebao na tržištu naći za godinu ili dvije. Nadam se da ću se do tada uspješno liječiti dosadašnjom terapijom", kazala je Amela nekoliko mjeseci prije smrti.