FOTO / Amela je majka ostavila u naručju nepoznate žene

"Kada je imao četiri godine dobila sam starateljstvo nad njim i sada ga ne bih dala nikom na svijetu. Osjećam ga kao svoje rođeno dijete, ali me duša boli što mu ne mogu osigurati adekvatnu hranu i lijepo ga obući. Ja sam dijabetičar, a suprug mi je nezaposlen. Inače, moj suprug Petar je odrastao u Domu bez roditeljskog staranja", priča Begzada i nastavlja:

"Amel me zove mama, a supruga babo. Da nije njega ne znam kako bih se borila sa bolešću. Ne vidim dobro, pa mi on priprema inzuline koje sama sebi dajem. Živimo u trošnoj kući i sa 150 KM socijalne pomoći", kaže Begzada.

Devet godina je prošlo, a nikada ništa nije saznala o ženi koja joj je u naručju ostavila bebu. Čula je kako je odselila u Francusku. Prije nekoliko godina Amel je vidio svoje daidže, koji žive u Tuzli, ali oni nisu bili zainteresovani za njega.

"Od njih sam čula kako im je sestra negdje u Francuskoj. Jedan od njih je iz džepa izvadio 30 feninga i dao ih Amelu rekavši mu da kupi sebi nešto. Vratila sam taj novac i sa Amelom otišla kući. U rodnom listu koji imam navedeno je ime majke, ali ne i oca. Navodno je muškarac koji je bio u vezi sa njom rekao da se riješi djeteta ako želi ostati s njim. Ona je našla mene i ostavila mi dijete", kaže Begzada Mitrović.

Dok smo odlazili iz naselja Mosnik, Begzada Mitrović nam reče kako su za nju vikendi najkritičniji. Tih dana Narodna kuhinja ne dijeli hranu, a ona, Amel i suprug Petar preživljavaju zahvaljujući dobrim ljudima. Rekla je kako, dok je bila zdrava, nikada nije tražila milostinju, ali je sada primorana da zamoli sve ljude dobre volje za pomoć.

"Ide nova školska godina, a voljela bih da moj Amel ide u školu kao i sva druga djeca. On ima besplatnu užinu u školi, ali... Ma, bolje da vam ne pričam", završila je razgovor.

Ukoliko želite pomoći devetogodišnjem Amelu Taliću možete kontaktirati Begzadu Mitrović na broj mobitela 065/061-601.