{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO
/
Amela je majka ostavila u naručju nepoznate žene

23.8.2012. u 07:45
239
Amela je majka ostavila u naručju nepoznate žene
239
Učenik petog razreda OŠ Mejdan u Tuzli, devetogodišnji Amel Talić, imao je samo pet mjeseci kada ga je majka ostavila u naručju Begzade Mitrović u naselju Gornji Mosnik. Godine prolaze, a Amel o svojoj biološkoj majci ne zna apsolutno ništa.
Amel i Begzada (Foto: Darko Zabuš/Fotoservis)
Amel i Begzada (Foto: Darko Zabuš/Fotoservis)

Amela i Begzadu vidjet ćete svaki dan u blizini Mjesne zajednice Mosnik, gdje u redu čekaju na obrok iz Narodne kuhinje. Izgledaju baš poput majke i sina dok polako koračaju ka kuhinji.

Begzada nam je ispričala kako je dječak prirastao njenom srcu kao rođeno dijete.

"Nisam bila zaposlena pa sam u proljeće 2003. godine dala oglas u novine kako bih pronašla porodicu kojoj bih čuvala djecu. Poslije nekoliko dana na moja vrata je pokucala mlađa žena koju do tog dana nikad ranije nisam vidjela. U naručju je imala bebu, a pored sebe još dvoje odrasle djece. Pitala me je da li bih čuvala njeno dijete", prisjeća se Begzada Mitrović.

Pristala je čuvati bebu, a kako kaže, nepoznata žena joj je obećala naknadu od 200 KM i nabavku pelena i hrane.

"Ubrzo mi je 'podebljala' ponudu. Rekla je da će mi plaćati 300 KM, ali da beba kod mene ostaje i na spavanju. Dala mi je obećanje kako će o svemu brinuti i da će bebu redovno posjećivati. Povjerovala sam joj, ali je od tada nikada nisam vidjela", kaže Begzada.

Amel Talić je kod porodice Mitrović već devetu godinu. Uskoro će krenuti u peti razred, a Begzada kaže kako nema novca da ga hrani, oblači i školuje.

"Kada je imao četiri godine dobila sam starateljstvo nad njim i sada ga ne bih dala nikom na svijetu. Osjećam ga kao svoje rođeno dijete, ali me duša boli što mu ne mogu osigurati adekvatnu hranu i lijepo ga obući. Ja sam dijabetičar, a suprug mi je nezaposlen. Inače, moj suprug Petar je odrastao u Domu bez roditeljskog staranja", priča Begzada i nastavlja:

Foto: Darko Zabuš/Fotoservis
Foto: Darko Zabuš/Fotoservis

"Amel me zove mama, a supruga babo. Da nije njega ne znam kako bih se borila sa bolešću. Ne vidim dobro, pa mi on priprema inzuline koje sama sebi dajem. Živimo u trošnoj kući i sa 150 KM socijalne pomoći", kaže Begzada.

Devet godina je prošlo, a nikada ništa nije saznala o ženi koja joj je u naručju ostavila bebu. Čula je kako je odselila u Francusku. Prije nekoliko godina Amel je vidio svoje daidže, koji žive u Tuzli, ali oni nisu bili zainteresovani za njega.

"Od njih sam čula kako im je sestra negdje u Francuskoj. Jedan od njih je iz džepa izvadio 30 feninga i dao ih Amelu rekavši mu da kupi sebi nešto. Vratila sam taj novac i sa Amelom otišla kući. U rodnom listu koji imam navedeno je ime majke, ali ne i oca. Navodno je muškarac koji je bio u vezi sa njom rekao da se riješi djeteta ako želi ostati s njim. Ona je našla mene i ostavila mi dijete", kaže Begzada Mitrović.

Dok smo odlazili iz naselja Mosnik, Begzada Mitrović nam reče kako su za nju vikendi najkritičniji. Tih dana Narodna kuhinja ne dijeli hranu, a ona, Amel i suprug Petar preživljavaju zahvaljujući dobrim ljudima. Rekla je kako, dok je bila zdrava, nikada nije tražila milostinju, ali je sada primorana da zamoli sve ljude dobre volje za pomoć.

"Ide nova školska godina, a voljela bih da moj Amel ide u školu kao i sva druga djeca. On ima besplatnu užinu u školi, ali... Ma, bolje da vam ne pričam", završila je razgovor.

Ukoliko želite pomoći devetogodišnjem Amelu Taliću možete kontaktirati Begzadu Mitrović na broj mobitela 065/061-601.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: