Amel sanja kupatilo i kompjuter za učenje i igru

Begzada, iako bolesna, preuzela je brigu o Amelu, koji je danas oslovljava kao mamu. Dobri ljudi su pomogli Begzadi i Amelu. Naša ekipa je u četvrtak posjetila njihov dom u naselju Gornji Mosnik. U trošnoj kući, koja se nalazi na klizištu, svoje djetinjstvo provodi veseli devetogodišnji dječak. Put do kuće je nepristupačan i makadamski, a Begzada svaki dan “ostavi dušu” dok ode i vrati se s obrokom iz narodne kuhinje.

“Sanjam da imam kupatilo i da dobijem kompjuter kako bih učio i igrao igrice”, govori nam Amel dok se igra sa dječakom iz komšiluka.

Begzada kaže kako u kući nema električne energije, dok ispred kuće ima česmu s koje sipa vodu.

“Kuća u kojoj živimo samo što se nije srušila. Od pacova koji rove zemlju ne možemo živjeti. Zimi se smrzavamo. Zabrinuta sam, jer ne znam kako ćemo se grijati ove zime. Šumska inspekcija nas je počela zapisivati, tako da ne smijemo pogledati u šumu koja je u blizini naše kuće”, kaže ona.

Amel se kupa u limenom koritu, dok Begzada grije vodu i kupa se u poljskom WC-u. Ni drugim porodicama u komšiluku nije bolje. Preživljavaju tako što dobijaju socijalnu pomoć i prose.

“Meni je 56 godina i nemam nekih posebnih želja. Voljela bih da se Amel iškoluje i da bude dobar čovjek. Trebam li ikom išta pričati i tražiti kada vidi gdje živimo. Nama je svaka pomoć dobrodošla”, zaključila je Begzada Mitrović.