INTERVJU / "Žrtve ratnih silovanja u BiH još nisu ostvarile pravdu"
Nakon svih sastanaka koje ste imali, generalno, kakav je položaj žrtve u bosanskohercegovačkom društvu?
Moj dojam nakon svih sastanka sa predstavnicima organizacijama udruženja žena žrtava rata, da još uvijek nema mira za ove žene. Pogotovo kad znamo da u BiH ima između 20.000 i 50.000 žena koje su preživjele silovanje, a dosad je samo dvanaest slučajeva okončano presudama u slučajevima koja uključuju silovanja.
Kada se to sagleda, očigledno je da ove žene još uvijek nisu ostvarile pristup pravdi.
Na koji način popravljati postojeće stanje?
Prvo, mislim da je potrebno osigurati dovoljno tužitelja, sudija cijelog pravosudnog aparata. Opremiti taj sistem kako bi bio u stanju da se bavi sa ovim predmetima.
Ti tužioci i sudije moraju biti dovoljno obučeni, a treba postojati i odgovarajuća zaštita za svjedoke. Također, žrtvama se treba osigurati nadoknada i reparacija. Drugim riječima, postoji cijeli niz pravosudnih reformi koje bi trebalo provesti kako bi status ovih žena bio poboljšan.
Što se tiče zakonske regulative, da li je ona dovoljno precizna, rigorozna kako bi se krenulo u sve te reforme?
Sigurno da postoje rupe u zakonima. Međutim, mislim da je veći problem u implementaciji, provedbi postojećih zakona.
Također, na nižim nivoima vlasti, kantonalnim konkretno, ne postoji dovoljno resursa za aprocesuiranje ovakvih predmeta.
Drugim riječima, zakoni nisu problem, nego njihova provedba.
Ako uporedite postkonfliktno društvo u Bosni i Hercegovini sa sličnim, koje su to generalne odrednice, a koje specifičnosti?
Ono što smo naučili do sada, a moram naglasiti da još uvijek nemamo kompletnu sliku kako bismo sagledali ovaj fenomen. Ali ono što je zajedničko i u drugim zemljama kao što je Liberija jeste da je silovanje korišteno kao taktika rata. A ono uništava socijalno tkivo društva, porodice kao takve, i vrlo je teško to poslije popravljati. Ono što se i dalje dešava jeste da žene osjećaju sramotu zbog onoga što se dogodilo, dok počinitelji slobodno hodaju. Žene žrtve silovanja nekada se i dnevno susreću sa počiniteljima, na ulici, koji im se čak i osmjehuje.
Ono što je karakteristično i za Bosnu i Hercegovinu, ali što smo vidjeli i na drugim mjestima, u Kolumbiji, Istočnom Timoru, jeste da silovanje brutalizira kompletno društvo. To je i dan-danas najprijavljivaniji zločin, odnosno krivično djelo u ovim zemljama. Dakle, ono što je bilo način ratovanja postaje način života.
Ono što posebno karakterizira BiH, iako nažalost ne mogu reći da je jedinstveno, jeste da su žene držane u logorima za silovanje, gdje su faktički bile zatvorenici, odnosno robovi i nad njima je u svrhu etničkog čišćenja vršeno seksualno nasilje.
Razgovaramo nakon vašeg sastanka sa predstavnicima Suda i Tužilaštva BiH. Kako je protekao sastanak, da li ste optimističniji, šta ste im rekli i šta su oni Vama rekli?
Ja jesam optimistična i to posebno zbog pojedinaca koji rade u ovim institucijama, koji su vrlo hrabri i predani svom poslu, koji su svoje živote posvetili ovim predmetima.
Optimistična sam zbog ovih pojedinaca koji su hrabri, odvažni i koji su faktički posvetili svoje živote ovim slučajevima, razumijevanju žrtava. I zbog toga sam optimistična.
Međutim, ostaje čitav niz izazova koje treba prevazići i koji se tiču resursa i brzine kojim se ovi predmeti rješavaju.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
