Zaboravljeni genocid: Pola miliona Roma svirepo je ubijeno, Mengel ih koristio za eksperimente
Drugi august je uzet za obilježavanje kao Dan sjećanja na Samudaripen (neologizam koji se može prevesti kao "ubistvo svih" i koji je 2016. godine Međunarodna unija Roma na svom 9. kongresu prihvatila kao jedini odgovarajući za opis genocida nad Romima), jer su u noći sa drugog na treći august 1944. godine Nijemci posljednju veliku grupu Roma iz tzv. "Ciganskog porodičnog logora (Zigeunerlager)" u sklopu Aušvica ubili u gasnim komorama. Te noći je ubijeno više od 3.000 Roma, faktički svi Romi koji su se još uvijek nalazili u logoru.
Odnos prema Romima u Njemačkoj i drugim državama centralne Evrope bio je loš i prije dolaska nacista na vlast u Njemačkoj. Nakon što su 1933. godine nacisti preuzeli vlast Romi su obuhvaćeni "Nirnberškim zakonima" i oduzeta su im građanska prava i pravna zaštita.
Već 1936. godine 10-ak kilometara od Berlina otvoren je logor Berlin-Marzahn. Logor je osnovan uoči Olimpijskih igara i nakon što je izdan dekret za "borbu protiv romske kuge". To je bio najveći logor za Rome i Sinte u kojem od 1936. do 1945. godine zatvoreno 1.200 ljudi. Kakvi su uslovi bili u logoru svjedoči izvještaj da je u martu 1939. 40 posto zatvorenika bilo oboljelo od šuge.
Većina onih koji su boravili u Marzahnu deportirani su u Aušvic u martu 1943., od 186 osoba, sedam ih je preživjelo rat, 118 ih je umrlo zbog uvjeta u logoru. Logor je ugašen u augustu 1943., a većina zatočenika ubijena je u krematorijima. Samo dvadesetak Roma i Sinta preživjelo je rat u logoru Marzahn.
Hajnrih Himmler je 16. decembra 1942. godine izdao naredbu da se svi Romi koji su još uvijek živjeli na teritoriji Njemačke deportuju u Aušvic. U "Ciganskom porodičnom logoru" u okviru Aušvica bilo je smješteno više od 22.000 Roma, oznaka za Rome u logoru je bio crni ili smeđi trokut. Treba istaći i da su Romi koji su u Aušvic dovedeni iz drugih dijelova Evrope, a ne "Njemačkog Reicha" ubijani odmah po dolasku u Aušvic.
U okviru Aušvica Romi su bili izloženi najsvirepijim mučenjima, a posebno iz razloga što ih je Jozef Mengele, zloglasni doktor često birao za upotrebu u svojim eksperimentima.
"Ciganski porodični logor" je imao najveću smrtnost od svih logora u sastavu Aušvica. U njemu je ubijeno više od 22.000 ljudi, a od toga su čak 6.000 bila djeca mlađa od 14 godina.
Genocid u NDH
Nedugo nakon što je proglašena uspostava Nezavisne Države Hrvatske, 30. aprila 1941. godine donijeti su rasni zakoni po uzoru na Njemačku. Donijeti su zakoni: Zakonska odredba o državljanstvu, Pravna odredba o rasnoj pripadnosti i Pravna odredba o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, a četvrtog juna je donijeta Pravna odredba o Zaštita narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda.
Ovim zakonima Romi su kao i u Njemačkoj ostavljeni bez pravne zaštite. Masovni progoni su počeli u maju 1942. godine kada je donijeta odluka o okupljanju svih Roma, ali su pojedine skupine bile uhapšene već u julu 1941. godine.
Prilikom dovođenja u Jasenovac, Romi nisu bili registrovani po imenima nego je pravljen samo popis broja osoba ili vagona u kojima su transportovani. Prilikom dovođenja u logor, stariji muškarci, žene i djeca odvajani su od mlađih muškaraca i odmah odvođeni na likvidaciju u Donju Gradinu.
Kako se navodi na stranici Jusp-Jasenovac "Mlađi muškarci bili su smješteni u logoru III C na otvorenom terenu logora III Ciglana. U njemu su masovno umirali od gladi, žeđi, iscrpljenosti i fizičkog zlostavljanja. Dio Roma bio je smješten u tzv. ciganski logor u selu Uštici, u napuštenim kućama ubijenih srpskih obitelji. Manji dio Roma bio je raspoređen u radne skupine i uglavnom su radili na najtežim poslovima uključujući i posao grobara u Donjoj Gradini".
Na romskom groblju u Uštici pronađena je 21 masovna grobnica sa blizu 17.000 tijela. Gotovo nijedan Rom bez obzira na spol i dob koji je ušao u logor Jasenovac nije preživio.
Prema procjeni Yad Vashema na području čitave Jugoslavije ubijeno je oko 90.000 Roma, na teritoriji NDH Romi su faktički potpuno istrebljeni i u toku rata je ubijeno oko 25.000. Na prvom poslijeratnom popisu u Bosni i Hercegovini zabilježeno je svega 442 Roma, što je jedna desetina prijeratne populacije.
Treba spomenuti i da je dio Roma preživio genocid zahvaljujući deklaracijama koje su uputili bošnjačke vođe u gradovima tražeći da se "Bijeli Cigani" tj. Romi muslimani izuzmu iz progona.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
