Generalni zaključak je da je u proteklih šest mjeseci, koliko je proteklo od prethodnog izvještaja, Vlada RS povećala broj obećanja na kojima je počela raditi, dok se broj obećanja koji je imao veliku vjerovatnoću ispunjenja donekle smanjio. Kada govorimo o konkretnim poljima, ovaj period karakteriše smanjivanje sredstava za brojna obećanja temeljena na budžetskim izdavanjima, povećanje troškova administracije, posebno u sektoru plata i doprinosa, jačanje pretpostavki za socijalnu nestabilnost, te pogoršanje poslovne klime kroz povećanje nezaposlenosti, povećanje doprinosa, kao i smanjenje kapaciteta za podsticaje.
Kada govorimo o pojedinačnim obećanjima, od njih 447, ispunjeno je 13, u progresu su 23, dok je 151 obećanje ocjenjeno kao započeto. Neispunjenih i prekršenih obećanja ima 18, zaustavljeno je 6, dok nezapočetih obećanja ima 113. Neutemeljenih je 37, a u analizu nisu ušla 84 obećanja.
U odnosu na prvih šest mjeseci rada, najveći skok zabilježen je u kategoriji obećanja sa srednjom vjerovatnoćom ispunjavanja, gdje je broj takvih obećanja skočio sa 33 na 42 procenata, što je rezultat pojačane legislativne aktivnosti na stvaranju institucionalnih i formalnih uslova za provođenje ciljeva koji su postavljeni predizbornim programima stranaka na vlasti. U kontekstu analize, to je rezultiralo povećanim brojem obećanja koja imaju djelimičnu šansu da se ispune do kraja mandata, čime se smanjio i broj obećanja sa malom vjerovatnoćom za ispunjenost.
Sa druge strane, došlo je i do izvjesnog smanjenja broja obećanja sa velikom vjerovatnoćom, sa 11 na 10 procenata, jer se u nekim oblastima, poput socijalne politike i ekonomije, stagniralo prvenstveno zbog nedostatka finansijskih sredstava i slabog napretka u realizaciji započetih projekata. Pozitivan trend bio je, dakle, prisutan u započinjanju rada na većem broju obećanja, ali je negativna činjenica da obećanja započeta u prvoj polovini godine nisu uspjela do kraja prve godine da napreduju, tako da se broj obećanja sa značajnim napretkom u drugoj polovini 2011. i početkom 2012. smanjio.
Za brojna obećanja koja su temeljena na povećanju budžetskih izdavanja, kako za socijalne, tako i za razvojne projekte, vjerovatnoća za ispunjavanje nije porasla ili se smanjila, jer se nakon rebalansa budžeta za 2011. te usvajanja budžeta za 2012. godinu, pokazalo da se sredstva za njihovu realizaciju iz budžeta ne mogu obezbijediti ni u onom omjeru koji je bio prisutan u izbornoj godini, a neki projekti, poput pomoći za stambeno zbrinjavanje višečlanih porodica, ostali su bez ikakve budžetske potpore.
Sa druge strane, uštede na administraciji, najavljene u predizbornim obećanjima stranaka, na kojima se formalno radilo u prvoj polovini 2011. godine, nisu se realizovale, te se krajem prošle godine pokazalo da su se troškovi za plate i naknade, umjesto da se umanje, zapravo povećali, a planiranim budžetom za 2012. predviđen je i njihov dalji rast, za čak 2.483.800 KM.
U pogledu socijalnih davanja, najavljena stabilizacija prezaduženih socijalnih fondova također je izostala, a dodatni problem predstavlja činjenica da se Vlada RS nije čak uspjela ni zadužiti u omjeru koji je procijenila potrebnim za funkcionisane fondova. Za razliku od doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, doprinosi za zdravstvo su krajem protekle godine umanjeni, čime se smanjila šansa za ispunjavanje nekoliko obećanja o proširenju obuhvata korisnika zdravstvene zaštite, kategorija korisnika koji ne plaćaju participaciju, te povećanja broja besplatnih lijekova. U ovoj oblasti, jedini značajan napredak zabilježen je u smanjenju broja liječenja u inostranstvu, nakon što su krajem prošlog i početkom ovog mandata proradili dugo najavljivani novi medicinski centri.
Situaciju u fondu PIO je donekle popravilo povećanje doprinosa za PIO, no ovo povećanje, zajedno sa povećanjem poreza na dohodak, negativno je uticalo na druge oblasti, u kojima je obećano održavanje niskih poreza radi podsticanja poslovne klime i privlačenja investicija, razvoja malih i srednjih preduzeća, kao na borbu protiv sive ekonomije i rada na crno, koji se nakon ovih mjera povećao. Može se pretpostaviti da je ovaj potez, zajedno sa neuspjehom da se obezbijede nova radna mjesta, doprinio i rapidnom povećanju broja nezaposlenih, čime je također umanjena šansa za ispunjenje brojnih obećanja koja se, direktno ili indirektno, temelje na osiguranju većeg zapošljavanja. Obećano povećanje konkurentnosti privrede RS dovedeno je u pitanje i smanjivanem ili ukidanjem izdavanja za podsticaje, prvenstveno za poljoprivredu, ali i za izvozno orijentisane proizvođače.
Sveukupno, može se reći da je drugih šest mjeseci donijelo više formalnih, nego suštinskih napredaka u radu Vlade RS, te da su stari problemi, vezani za lošu finansijsku situaciju i stagnaciju i kašnjenje u realizaciji razvojnih projekata, sve prisutniji kao jedna od ključnih prepreka u ispunjavanju vrlo ambiciozno datih predizbornih obećanja.
