Vezirov slon od danas u dvoristu rodne kuće Ive Andrića u Travniku
Vezirov slon u vezirskom Travniku kao ideja je nastao iz "Priče o vezirovom slonu", jedne od Andrićevih pripovjetki iz travničkog života.
Danas je rečeno da jedna od takvih priča govori o tiraniji i surovosti novopostavljenog travničkog vezira, ali i o njegovoj strasti prema egzotičnom životinjom, posebno prema ljubimcu Filu, afričkom slonu kojeg je zajedno s konakom doveo u Travnik.
Direktorica Zavičajnog muzeja Travnik Fatima Maslić kazala je da je skulptura "vezirov slon" zapravo šlag na tortu, s obzirom da ona ozvaničava završetak kompletnog procesa obnove i uređenja Memorijalnog muzeja Rodna kuća Ivo Andrić koja je obogaćena sa novoprojektovanim objektom “Ex Ponto” u kome je smješten istoimeni ekskluzivni restoran i višenamjenski prostor sa pratećim kulturnim sadržajima.
"Travnik je dobio jednu posebnu skulpturu po kojoj će definitivno biti nadaleko poznat kao što je poznat i po 'najtravničkijoj' priči koja je na neki način ostala u sjeni 'Travničke hronike' stoga smo inicirali umjetnika da kreira malu maketu skulpture, koja nas je oduševila svojom stilskom i estetskom vrijednošću i onda je već bilo jasno da je moramo ugledati i u većoj formi", kazala je Maslić.
Veliki doprinos zahvalnost od svih u Travniku danas je dobila i direktorica tvornice mašina Travnik GS TMT Snježana Köpruner, kao i umjetnik Dejan Pranjković.
Pranjković je kazao da je "vezirov slon" nastajao dugi niz godina te da je sama ideja, da jednu takvu neobičnu pojavu, egzotičnu životinju u Travniku, predstavljala veliki kontrast i veliki nadrealizam da se pretoči u skulpturu.
Skulptura već je izazvala brojne komentare, a Pranjković je istakao da je to očekivano jer kako kaže, ljepota je u oku svakog posmatrača te svako ima pravo na svoj način doživjeti i inerpretirati postojeće djelo.
"Moja vodilja nije sama sklptura, već i doslovna iterpretacija slona i simbolika koja priča jednu priču o jednoj životnoj energiji koja se u svom zanosu kreće i ignoriše okolinu koja je pokušava sputavati i u tom svom zanosu pokušava se kretati kroz vrijeme i prostor na način da u jednom momentu u potpunosti zanemari okolinu. Radi se o zaigranoj životinji i nikad ukroćenoj životinjskoj ćudi koja ionako nema zlu namjeru", zaključio je na kraju Pranjković.
