{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Uzaludni protesti i peticije: Glas i potpis građana u BiH ne vrijedi ništa

13.5.2015. u 08:15
95
74
Uzaludni protesti i peticije: Glas i potpis građana u BiH ne vrijedi ništa
95
Uzaludni protesti i peticije: Glas i potpis građana u BiH ne vrijedi ništa
Foto: Klix.ba
Peticija je zahtjev za neku promjenu koji je potkrijepljen sakupljenim potpisima zainteresovanih osoba. Često se koristi da bi se utjecalo na vlast neke države da usvoji ili povuče neki zakon ili odluku. Ovu vrstu protesta koristili su građani BiH godinama, no sudeći prema "odgovoru" vlasti, njihov potpis ne vrijedi.
I dok tokom predizborne kampanje obećavaju "kule i gradove" i to upravo građanima koji će na izborima glasati za njih, ti isti političari ne slušaju i ne uvažavaju glas naroda kada su na vlasti, nebitno je na kojem nivou.

Građani raznih gradova BiH stavljali su svoje potpise i matične brojeve na peticije za koje su se nadali da će uroditi plodom i da će njihov glas prodrijeti do onih koji ga trebaju čuti. Željeli su spasiti parkove, kazniti počinioce krivičnih djela, podići spomenike, spasiti zelenilo.... I ništa od toga se nije ostvarilo, odnosno, nisu spriječene namjere vlasti da sprovedu u djelo ono što žele i ne žele.

Ubice zelenila



Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba


Građani Sarajeva pamte slučaj Have Dovadžije, 27-godišnje majke koja je poginula prelazeći ulicu na pješakom prelazu u Nedžarićima dok se vraćala s posla 1. aprila 2014. godine. Za volanom vozila koje ju je usmrtilo sjedio je Semir Rastoder koji se sve vrijeme branio sa slobode. Više od 2.000 građana Sarajeva protestovalo je i potpisivana je peticija. Tražili su da Rastoder bude zatvoren jer je vozio 103 kilometra na sat na mjestu gdje je dozvoljena brzina do 60 km na sat.
No, protesti i peticije nisu promijenili ništa u ovom slučaju.

Tu je i slučaj borbe građana Banje Luke za Picin park. Građani su organizirali proteste danima, od maja do septembra 2012. godine, a potpisivali su i peticiju. Umjesto da ih se sasluša, jer su samo željeli spasiti zelenilo i park koji se na tom mjestu nalazio, a trebao ga je zamijeniti trgovački centar, vlasti su demonstrante počele proganjati, hapsiti, kažnjavati i maltretirati. Osnovni sud u Banjoj Luci osudio je Dražena Crnomata, Miodraga Dakića i Branislava Tešanovića u prekršajnom postupku vođenom shodno Zakonu o sigurnosti saobraćaja BiH. Samo zato što su branili prirodu i hrast star više od 100 godina. Picin park više ne postoji.

Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba


Sličnu borbu imali su građani sarajevskog naselja Čengić Vila koji su pokušali spasiti zelenu površinu ispred zgrada, gdje su im se igrala djeca početkom 2015. godine. Na ulicu ih je izašlo vrlo malo, ali su protestovali danima i potpisana je peticija. Taj dio Čengić Vile pripada najzagađenijem dijelu Sarajeva, a uklanjanjem ove zelene površine kako bi se izgradila zgrada, dodatno bi se pogoršala situacija. Zelene površine više nema.

Idoli bez spomenika i ulice



Bilo je dana kada su se digli penzioneri u Banjoj Luci. Blizu 300 penzionera tražili su smjenu Nikole Gojkovića, predsjednika Udruženja penzionera grada Banje Luke. Penzioneri su potpisali peticiju 2014. godine za njegovu smjenu. Razlog za taj potez je bio netransparentno trošenje novca od članarina koje uplaćuju Udruženju na mjesečnom nivou i poslovna politika Gojkovića. No, ni to nije urodilo plodom.

Tu su i oni koji žele spomenik ili ulicu. Jedni za kralja Tvrtka I Kotromanića, a drugi za Tošeta Proeskog.

"Zahtijevamo da Vlada FBiH pokrene aktivnosti na podizanju dostojnog spomenika kralju Tvrtku I Kotromaniću na odgovarajućoj lokaciji u Sarajevu. Svjesni smo činjenice da je u ovom momentu BiH bremenita problemima i da možda i nije najpogodniji momenat za podizanje spomenika, ali vremena za čekanje nema. Sramotna je činjenica da čak dvadeset godina nakon sticanja nezavisnosti još nije podignut dostojan spomenik najznačajnijem vladaru Bosne i zato zahtijevamo da se aktivnosti na podizanju ovog spomenika pokrenu što prije", naveli su u peticiji građani koja je pokrenuta 2013. godine. Spomenik još nije napravljen.



Fanovi pokojne makedonske muzičke legende Tošeta Proeskog tražili su ulicu, trg ili neki kutak koji će se zvati po njemu.

"Svim fanovima našeg dragog Tošeta Proeskog je poznato koliko je truda i snage, a najviše volje, uložio u obnovu Doma mladih u Sarajevu. Od prodaje ulaznica od koncerta i prodaje DVD-ova, sva zarađena sredstva su donirana u te svrhe. I ne samo u Sarajevu, nego i u Zenici i drugim gradovima u BiH, ali bilo bi lijepo da imamo nešto u glavnom gradu što bi nosilo njegovo ime. Kao što je u Beogradu posađeno stogodišnje drvo, u Skoplju i u Kruševu naravno, ima, postoje mjesta i u Hrvatskoj, potom Ljubljana...", naveli su u peticiji iz 2012. godine.

Toše Proeski nije dobio ni ulicu, ni trg, ni kutak...

Životni problemi



Među posljednjim peticijama su dvije vrlo bitne za građane - protiv poskupljenja vode u Ljubuškom i za smjenu direktorice JU Djeca Sarajeva nakon što je više od 200 djece otrovano hranom.

Građani Ljubuškog prikupljali su potpise za peticiju. Odazvalo se 1.678 građana te su peticiju predali Općinskom vijeću Ljubuški. Nezadovoljni su odlukom OV-a o poskupljenju vode i traže ponovno uvrštenje ove tačke u dnevni red skore sjednice.

Roditelji djece koja idu u vrtiće JU Djeca Sarajeva traže smjenu direktorice Mirjane Jovanović-Halilović zbog masovnog trovanja koje se dogodilo prije 20-ak dana. Naime, na KCUS-u je pregledano više od 200 mališana, broj pregledanih u domovima zdravlja nije poznat, a dokazano je da se salmonela nalazila u pavlaci koju su djeca taj dan jela.

Ako je suditi prema prethodnim "rekacijama" vlasti, i ove peticije neće imati sretan završetak.

Studenti "sretne ruke"



Jedini protesti i peticije koje su imale sretan završetak bili su oni koji su organizirali studenti. Prvi protesti bili su u Sarajevu zbog standarada i vozne karte, te su tada dobili godišnji kupon koji košta 50 KM za cijelu godinu. U 2013. godini protestovali su zbog toga što su vlasti u BiH odbile ratificirati program Erasmus+ koji omogućava studentima da idu na fakultete van BiH, ostvaruju stipendije, rade, idu na razmjene i sl. Erasmus+ obuhvatao je i srednjoškolce te nastavnike i profesore. Višednevni protesti i peticija doveli su do potpisivanja ovog programa.

Foto: Arhiv/Klix.ba
Foto: Arhiv/Klix.ba


I dok se u nekim državama peticija smatra glasom i voljom naroda, te se vlasti prema njoj odnose tako što reaguju, u BiH je to glas duhova koji vlasti ne doživljavaju, ne vide i ne čuju.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: